Preliminary communication

Bogu posvećeni život u Novom zavjetu

Silvana Fužinato orcid.org/0000-0002-6777-1526 ; Catholic Faculty of Theology, J. J. Strossmayer University of Osijek, Đakovo, Croatia

Abstract

Iako se ne može govoriti o »izravnom i eksplicitnom« novozavjetnom utemeljenju posvećenoga života, na način na koji se isti danas poima, ne može se ni zanijekati da je Isusov život, onako kako nam ga prikazuju evanđelja, temelj života Bogu posvećenih osoba. Naime, Isusova konkretna egzistencija može biti definirana kao »posvećenje« jer, iako je Sin Božji (različitost), darovao je samoga sebe čovjeku (pripadnost). Tako u Isusu različitost i pripadnost postaju dar ljubavi za drugoga. U Prvom zavjetu govori se o Raheli koja umire rađajući svojega sina (Post 35, 16-20), a u Novom Ivan govori o Isusovoj smrti kao o porodu (Iv 16, 21); Isus umire rađajući novi narod, novoga čovjeka. Stoga biti »posvećeni« znači darovati vlastiti život da bi drugi imali život! Isus, kojega je Otac posvetio i poslao na svijet »da se svijet spasi po njemu« (usp. Iv 3, 17 i 10, 34-36), ljubio je svoje sve do ispunjenja (eis telos! Iv 13, 1). Umirući na križu preobrazio je smrt u život, tamu u svjetlost i kraj u novi početak. Na taj način Isusova smrt na križu postaje najviši i najočitiji znak njegova posvećenja. U ovom posvećenju život Bogu posvećenih osoba pronalazi smisao i cilj, nadahnuće i snagu. Doista, život u čistoći, siromaštvu i poslušnosti, koji posvećeni dragovoljno izabiru, ima smisla samo ako je dar ljubavi Bogu i čovjeku.

Keywords

svetost; različitost; pripadnost; posvećenje; ljubav

Hrčak ID:

153288

URI

https://hrcak.srce.hr/153288

Publication date:

24.2.2016.

Article data in other languages: italian

Visits: 1.450 *