Original scientific paper
Aleksej Šahmatov i problem posavskoga akuta
Josip Užarević
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti
Abstract
U opsežnoj studiji K istorii serbsko-horvatskih udarenij, objavljenoj 1888. godine,
Aleksej Šahmatov analizira gramatiku hrvatskoga jezika Ignjata Alojzija
Brlića (Grammatik der illyrischen Sprache, Ofen, 1833; Agram, 1842;
Agram, 1850) s akcentologijskoga motrišta. Iako Šahmatov ne prepoznaje
“Brlićevo narječje” kao staroštokavsko, on ipak ističe akcenatsku sličnost
među jezikom Brlićeve gramatike i čakavskim narječjem s jedne strane te
s ruskim jezikom s druge. No nakon Ivšićeve studije o Brlićevoj Gramatici
(Akcenat u gramatici Igńata Alojzije Brlića, 1912) jasno je da je naglasak
te gramatike zasnovan na staroštokavskim slavonskim (posavskim) govorima
oko Slavonskoga Broda. Osobit interes za Šahmatovljevu studiju proistječe
iz činjenice da je on prvi pokušao teorijski obrazložiti otkriće novoga
naglaska, koji će poslije biti nazvan novim praslavenskim akutom (neoakutom),
a koji se s regionalno-zemljopisnoga motrišta u današnjim narječjima
i dijalektima naziva posavskim, čakavskim, kajkavskim, odnosno općehrvatskim
akutom. Sam Šahamatov naziva ga “jednoslogovnim uzlaznim
naglaskom”, upućujući na činjenicu da taj naglasak, iako štokavski, ne pripada
naglasnomu sustavu “Vukova narječja”, tj. novoštokavštini. Pritom
se taj naglasak pojavljuje kako na dugome tako i na kratkome slogu. Stoga
se može reći da Šahmatov u povijesnome, a donekle i u metodologijskome
smislu prethodi Ivšićevu otkriću i razradbi rečenoga naglaska u “posavskim
govorima” (Prilog za slavenski akcenat, 1911; Današńi posavski govor,
1913).
Keywords
posavski akut (praslavenski neoakut); Ignjat Alojzije Brlić; Aleksej Šahmatov; Stjepan Ivšić
Hrčak ID:
161750
URI
Publication date:
13.7.2016.
Visits: 1.569 *