Review article

FIZIČKA AKTIVNOST I ŠEĆERNA BOLEST

MAJA BARETIĆ orcid.org/0000-0002-7242-8407 ; Zagreb University Hospital Centre, Clinical Department of Internal Medicine, Department of Endocrinology, Zagreb, Croatia

Abstract

Sve veća učestalost šećerne bolesti povezuje se s prihvaćanjem netradicionalnih načina prehrane i prakticiranjem „sjedilačkog načina života“. Liječenje šećerne bolesti sastoji se od promjene životnog stila što uključuje promjenu fizičke aktivnosti, tipa i učestalosti prehrane te uzimanje specifi čne terapije. Fizička aktivnost je dio temeljnog liječenja dijabetesa; ima dokazane koristi u smanjenju inzulinske rezistencije, poboljšanju glikemijske kontrole, lipidnog profi la, u normalizaciji tjelesne mase i povećanju kardiorespiracijske sposobnosti. Vježbanje može smanjiti potrebu za lijekovima i usporiti razvoj nekih dijabetičkih komplikacija. U osoba koje se liječe od šećerne bolesti postoje i određena ograničenja, što se uglavnom odnosi na one s prisutnim komplikacijama. Prije započinjanja programa fizičke aktivnosti preporučuje se učiniti medicinsku evaluaciju te dati adekvatne upute. Tjelovježba se prakticira uz spoznaju da za vrijeme i poslije intenzivnih vježbi glukoza u plazmi pada zbog njene povećane potrošnje, ali i povećane inzulinske osjetljivosti. Bolesnici koji su liječeni inzulinom ili
inzulinskim sekretagozima imaju veći rizik od hipoglikemije pa se količina unesenih kalorija prilagođava tipu i intenzitetu fzičke aktivnosti, daju se jasne upute glede prilagodbe terapije prije i/ili nakon tjelovježbe. Šećerna bolest nije prepreka za bavljenje sportom, no zahtijeva angažiranost i znanje, kako medicinskog tima koji prati bolesnika, tako i bolesnika s šećernom bolešću samog.

Keywords

šećerna bolest; tjelovježba; sport

Hrčak ID:

184907

URI

https://hrcak.srce.hr/184907

Publication date:

19.7.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 4.943 *