Review article
Farmakoterapija suicidalnosti shizofrenih bolesnika
Vera Folnegović
Neven Henigsberg
Abstract
Suicidalnost je vrlo važna i česta pojava u shizofrenih
bolesnika i javlja se kod do 50 % bolesnika tijekom
života. Do 20 % shizofrenih bolesnika život završi suicidom.
Suicidi shizofrenih bolesnika uz neka zajednička obilježja sa
suicidima opće populacije imaju i specifična obilježja upravo
za tu dijagnostičku skupinu. Rizični čimbenici za suicid shizofrenih
bolesnika su primarno klinički (sumnjičavost, persekutornost,
dezorganiziranost, imperativne halucinacije, impulzivnost,
depresivnost) ali i posljedični nepovoljni socioekonomski,
maritalni, radni, emocionalni, degradirajući, stigmatizirajući
i slični čimbenici. Potrebno je voditi računa o mogućem
nastanku nepoželjnih nuspojava, kako o njihovom direktnom
djelovanju na suicidalnost tako i o mogućem djelovanju
na smanjenje komplajnsa a time i na smanjenje učinkovitosti
ordiniranog lijeka. S tim u svezi potrebno je provoditi adekvatnu
i individualno specifičnu vrstu terapije. To u prvom redu
znači provoditi adekvatnu psihofarmakoterapiju u smislu
povlačenja navedenih simptoma bolesti. Terapiju treba
započeti što je moguće ranije i u adekvatnoj dozi, kako se ne
bi razvili nepovoljni posljedični (sekundarni) čimbenici (gubitak
emocionalnih i socijalnih veza, gubitak posla, spuštanje
na socijalnoj ljestvici i slično). U sprečavanju tih sekundarnih
pojava važna je dakle i adekvatna farmakoterapija i brojne
psihosocijalne metode i akcije.
Keywords
Suicidalnost; psihofarmakoterapija; shizofrenija; depresija; parasuicid
Hrčak ID:
19968
URI
Publication date:
25.9.2002.
Visits: 2.296 *