Review article

Perkutane koronarne intervencije u akutnom koronarnom sindromu

Šime Mihatov

Abstract

Akutni koronarni sindrom (AKS) jedan je od najčešćih
razloga za hospitalizaciju u razvijenim zemljama Zapada.
Vodeće mjesto zauzima nestabilna angina pektoris (NAP)
te akutni infarkt miokarda bez elevacije spojnice u EKG--u
(NSTEMI). Taj je trend u stalnom porastu i nadmašuje broj
bolesnika s infarktom miokarda i elevacijom spojnice u
EKG-u (STEMI). Usprkos postignutim naprecima u liječenju,
nestabilna angina pektoris još ima nepovoljnu prognozu s
mogučnošću pogoršanja i nastanka akutnog infarkta miokarda
(AIM). Veliki klinički pokusi o vrednovanju optimalnog
liječenja NAP i NSTEMI pokazuju prednost ranog intervencijskog
liječenja, koja traje i nakon šestomjesečnog ili jednogodišnjeg
praćenja bolesnika. Rezultati su još bolji nakon primjene
inhibitora receptora glikoproteina IIb/IIIa (GP IIb/ IIIa).
Najveću korist od ranog intervencijskog liječenja imaju
bolesnici s visokim rizikom za progresiju i nastajanje srčanog
infarkta ili smrti. Danas optimalno liječenje visoko rizičnih
bolesnika s nestabilnom koronarnom bolešću podrazumijeva
invazivni pristup i ranu primjenu perkutane koronarne intervencije
(PCI) uz prethodnu antiishemijsku i antitrombotsku
terapiju. U bolesnika s AIM ponovno uspostavljanje anterogradnog
protoka unutar nekoliko sati od nastanka AIM povećava
preživljavanje i spašava ugroženi miokard. Zbog toga je
reperfuzijsko liječenje temeljni kamen u liječenju AIM. Ono
obuhvaća trombolitičko liječenje i primjenu primarne perkutane
koronarne intervencije (pPCI). Primarna PCI danas je
terapija izbora u liječenju AIM.

Keywords

perkutana koronarna intervencija; primarna angioplastika; akutni koronarni sindrom; nestabilna angina pectoris; akutni infarkt miokarda

Hrčak ID:

20516

URI

https://hrcak.srce.hr/20516

Publication date:

27.1.2003.

Article data in other languages: english

Visits: 6.863 *