Review article

Giardijoza pasa: od molekule do klinike

Iva Šmit ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Dalibor Potočnjak ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Marin Torti ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Ivana Kiš ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Nada Kučer ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Mirna Brkljačić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Martina Crnogaj ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Jelena Gotić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Relja Beck ; Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska

Abstract

Giardia duodenalis protozoarni je organizam koji parazitira u brojnim životinjskih vrsta i u ljudi diljem svijeta. G. duodenalis nije genetski jedinstvena vrsta i sastoji od 7 genetski tipova nazvanih A-G, od kojih čak 4 (A, B, C, D) nalazimo u pasa. Prenosi se neposredno te ingestijom kontaminirane vode i hrane, a u pojedinim sredinama posjeduje i određeni zoonotski potencijal (genski tipovi A i B). Zoonotski potencijal giardija u pasa kontroverzno je i još uvijek nerazjašnjeno pitanje. Stupanj rizika ovisi o učestalosti giardije u pasa, o sanitarnim uvjetima, a ponajviše o samom uzročniku. Razvojni ciklus giardija sastoji se od nekoliko stadija. Zrele
ciste giardija predstavljaju invazivni oblik ovog bičaša te su otporne na vanjske okolišne uvjete. Smatra se da su mogući patogenetski mehanizmi nastanka proljeva produkcija toksina, poremećaj fiziološke mikroflore, indukcija upalne bolesti crijeva, inhibicija enzimatske produkcije enterocita, skraćivanje mikroresica enterocita, indukcija poremećaja motiliteta crijeva i apoptoza epitelnih stanica crijeva. Invazije pasa G. duodenalis vrlo su česte, a klinička slika varira od supkliničke, blage do izrazite. Najčešće se javljaju probavni simptomi od kojih je najučestaliji proljev koji varira od mekše formirane stolice pa sve do potpuno profuznog i vodenastog proljeva te može biti akutnog ili kroničnog tijeka. Većina pasa je afebrilna. U nekih životinja zabilježena je i malabsorpcija s gubitkom tjelesne mase Dijagnostika giardijoze pasa u svakodnevnoj praksi uključuje izravno mikroskopiranje nakon izvođenja pasivne flotacije ili flotacije sa centrifugiranjem, imunofluorescenciju, utvrđivanje antigena imunoenzimnim testom (ELISA) te umnažanje odsječaka DNK PCR metodom. Ove se metode koriste zasebno ili se primjenjuje dijagnostika s više dostupnih metoda. Najčešće korišteni lijekovi u terapiji giardijaze pasa su fenbendazol, metronidazol, febantel, albendazol ili kombinirana terapija pirantelom, prazikvantelom i febantelom, a potrebno je tretirati i simptomatske i asimptomatske pse. Najučinkovitiji načini prevencije invazije G. duodenalis sprječavanje je ingestije invazivnih cisti onemogućavanjem životinja da piju potencijalno kontaminiranu vodu i sakupljanje fecesa pasa nakon defekacije.

Keywords

G. duodenalis; giardijoza; pas

Hrčak ID:

222032

URI

https://hrcak.srce.hr/222032

Publication date:

16.3.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 1.332 *