Professional paper

STRUKTURIRANI PREDIJALIZNI EDUKACIJSKI PROGRAM - DESETOGODIŠNJE ISKUSTVO KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA RIJEKA

BOSILJKA DEVČIĆ orcid.org/0000-0001-9011-9483 ; Rijeka University Hospital Centre, Department of Internal Medicine, Division of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Rijeka, Croatia
BOŽIDAR VUJIČIĆ ; Rijeka University Hospital Centre, Department of Internal Medicine, Division of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Rijeka, Croatia
IVAN BUBIĆ ; Rijeka University Hospital Centre, Department of Internal Medicine, Division of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Rijeka, Croatia
LIDIJA ORLIĆ ; Rijeka University Hospital Centre, Department of Internal Medicine, Division of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Rijeka, Croatia
DANIEL VICTOR ŠIMAC ; Rijeka University Hospital Centre, Division of Hematology, Rheumatology and Clinical Immunology, Rijeka, Croatia
STELA ŽIVČIĆ ĆOSIĆ ; Rijeka University Hospital Centre, Department of Internal Medicine, Division of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Rijeka, Croatia
SANJIN RAČKI ; Rijeka University Hospital Centre, Department of Internal Medicine, Division of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Rijeka, Croatia

Abstract

Uvod: Globalna procjena prevalencije kronične bubrežne bolesti (KBB) kreće se između 11-13 % uz 50 % starijih koji pokazuju znakove disfunkcije bubrega. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li strukturirani predijalizni program na izbor liječenja, odabir metode i vrijeme početka nadomjesnog liječenja u svih bolesnika s posebnim osvrtom na starije bolesnike. Metode: Istraživanje je provedeno u Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka. Retrospektivno smo analizirali 634 bolesnika s KBB, a koji su prijavljeni u nefrološku skrb u vremenu od 1. siječnja 2008. do kraja 2017. godine. Nadalje smo kao zasebnu skupinu izvojili bolesnike koji su u praćenom vremenu prvi puta prijavljeni nefrologu ili su započeli neku od nadomjesnih metoda u dobi od ≥65 godina. U skupini ≥65 godina analizirali smo podatke za 319 bolesnika. Bolesnike smo podijelili u tri skupine i pratili prema vremenskoj crti definiranoj u dob 1-3 izraženoj u godinama; od prvog nefrološkog pregleda do kraja 2017. Rezultati: Analizom nije pronađena statistički značajna razlika između skupina s obzirom na spol (p>0,670). Hi-kvadrat test pokazao je statistički značajnu vrijednost zastupljenosti šećerne bolesti tip 2 u odnosu na ostale uzroke bubrežne bolesti (p <0,001). Od 147 bolesnika skupine I 52,38 % započelo je neku od nadomjesnih metoda u praćenom vremenu, a 47,61 % bolesnika liječilo se konzervativno ili su u pripremi za dijalitičko liječenje. Ispitanici ove skupine statistički značajno su više odabrali PD u odnosu na ostale dvije skupine (p<0,05). ANOVA i LSD test u starijih odraslih pokazala je statistički značajno veću razliku na vremenskoj crti u skupini I nego u ostale dvije skupine (p<0,001). Gehan Wilcoxonov test (p=0,00043) i Coxov F-test (p= 0,00001) u okviru analize preživljavanja pokazuju da postoji statistički značajna razlika u preživljavanju između skupina (p<0,05). Analiza preživljavanja pokazala je da neovisno o odabiru, pripremi ili liječenju nakon deset godina krivulja preživljavanja ne pokazuje razliku između skupina. Zaključak: Istraživanjem se otvorilo pitanje nastavka s većim osvrtom na planiranu, proširenu dijagnostiku nakon prve prijave bolesnika, posebice u starijoj dobi koja bi možda jasnije tumačila preživljavanje.

Keywords

hemodijaliza; edukacija bolesnika; peritonejska dijaliza; preživljavanje; transplantacija

Hrčak ID:

230090

URI

https://hrcak.srce.hr/230090

Publication date:

5.12.2019.

Article data in other languages: english

Visits: 2.050 *