Bogoslovska smotra, Vol. 76 No. 3, 2006.
Original scientific paper
Bog slave je/i Bog Abrahamov. Abraham u Djelima apostolskim
Mario Cifrak
; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Od sinoptika najveće značenje Abrahamovu liku pridaje evanđelist Luka. Njemu se pripisuju i Djela apostolska pa je razumljivo da pogledamo kakvo je značenje toga lika i u tom Lukinom djelu. Riječ je o sedam mjesta koja se sva nalaze unutar značajnih govora: Petrovog u trijemu Salomonovu (usp. Dj 3,13.25), Stjepanovog (usp. Dj 7,2.16.17.32) i Pavlovog u Antiohiji Pizidijskoj (usp. Dj 13,26).
Što se tiče Petrovog govora u Dj 3,13 se pojavljuje svečana formulacija kakvu nalazimo u Izl 3,6.15. To su mjesta koja se odnose na objavu Božju Mojsiju u gorućem grmu na Sinaju. Dj 3,25 se odnose na Savez koji je Bog sklopio s očima »vašim«, a Savez se sastoji u blagoslovu Abrahamovim potomstvom za sva plemena zemlje.
Stjepanov govor započinje tvrdnjom o Božjem ukazanju Abrahamu dok još bijaše u Mezopotamiji (Dj 7,2). U Sihemu je Abraham kupio grob (Dj 7,16). Vrijeme obećanja (Dj 7,17) je i vrijeme davanja u posjed zemlje Abrahamu i njegovu potomstvu nakon njega. Da se to obećanje ispuni Bog se javlja Mojsiju kao Bog Abrahamov (Dj 7,32).
Pavao se obraća Židovima kao sinovima roda Abrahamova i posvješćuje da im je Bog poslao riječ spasenja, no među sinovima roda Abrahamova su i bogobojazni kojima je upućena ista riječ (Dj 13,26).
Bog Abrahamov proslavi Isusa. To znači da je isti Bog koji se objavio Mojsiju kao Bog živih, Bog koji se razotkrio u Kristu. Razlog kontinuiteta između Židova i ostalih naroda je u Bogu koji je sklopio Savez s Abrahamom.
Keywords
Abraham; Djela apostolska; Bog Abrahamov; Savez; obećanje; Mojsije; Isus
Hrčak ID:
23830
URI
Publication date:
18.1.2007.
Visits: 2.783 *