Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.26800/LV-143-7-8-6

Dugoročni rezultati transtemporalne kirurgije intrakanalikularnoga vestibularnog švanoma

Mislav Gjurić orcid id orcid.org/0000-0002-1761-6245
Mislav Malić


Full text: croatian pdf 506 Kb

page 267-272

downloads: 498

cite

Download JATS file


Abstract

Odrediti naše rezultate kod bolesnika operiranih transtemporalnim pristupom zbog intrakanalikularnog vestibularnog švanoma (VŠ).
Retrospektivna analiza 152 bolesnika s intrakanalikularnim VŠ-om operiranih transtemporalnim putem i minimalnim trajanjem praćenja od 12 mjeseci nakon operacije.
Kod svih 152 bolesnika, osim jednog, tumor je odstranjen u potpunosti. Niti jedan bolesnik nije više patio od napada vrtoglavice. Uspoređujući sluh prije i poslije operacije, predoperativno je 146 bolesnika imalo funkcionalan sluh (klasa A+B), dok je postoperativno takvih bolesnika bilo 84. U 58% bolesnika sluh je ostao funkcionalno sačuvan nakon operacije. Ukupno je 96% bolesnika godinu dana nakon operacije imalo normalnu ili gotovo normalnu funkciju živca (HB-I-II).
Savjetovanje bolesnika s intrakanalikularnim VŠ-om treba se obavljati u specijaliziranom otoneurološkom centru koji raspolaže iskustvom i mogućnošću interdisciplinarnog liječenja. Rezultati sadašnje serije od 152 pacijenta s očuvanjem funkcionalnog sluha u 58% i funkcije facijalisa u 96% slučajeva potvrđuju vrhunsku kvalitetu u usporedbi s vodećim centrima u svijetu.

Keywords

Deskriptori VESTIBULARNI ŠVANOM – kirurgija; KRANIOTOMIJA – metode; UNUTARNJE UHO – kirurgija; OTOLOŠKI KIRURŠKI ZAHVATI – metode; LIČNI ŽIVAC; SLUH; ISHOD LIJEČENJA

Hrčak ID:

261912

URI

https://hrcak.srce.hr/261912

Publication date:

12.9.2021.

Visits: 2.410 *




Vestibularni švanom (VŠ) najčešći je tumor u pontocerebelarnom kutu (80%) i čini 6% intrakranijalnih tumora, a njegova godišnja incidencija iznosi 10–20/1.000.000. U posljednjih dvadesetak godina došlo je do značajnog povećanja incidencije VŠ-a ponajviše zbog napretka u radiološkoj dijagnostici. Posljedica je sve veći broj dijagnosticiranih intrakanalikularnih tumora, odnosno malih tumora ograničenih isključivo na sluhovod i bez širenja u pontocerebelarni kut (PCK). (1) Takvi tumori ne ugrožavaju život bolesnika, ali pritišću ili razaraju kranijalne živce u sluhovodu, čime dovode do nagluhosti, gubitka sluha, šuma u uhu, smetnji ravnoteže, vrtoglavice i rijetko pareze ličnog živca.

Postoje tri standardna kirurška pristupa na sluhovod i PCK: translabirintarni (TL), retrosigmoidni (RS) i transtemporalni pristup. Transtemporalni pristup prvi je opisao House 1961. godine. (2) Dok je House u svom pristupu prikazivao živce unutrašnjega slušnog hodnika bruseći samo krov sluhovoda, Wigand, et al. su 1981. opisali prošireni transtemporalni pristup (EMCF, engl. The extended middle cranial fossa approach) koji je i danas standard u resekciji VŠ-a. (3) EMCF-pristup indiciran je kod intrakanalikularnih tumora s eventualnom manjom ekstenzijom u PCK (Koos 1 ili 2) u bolesnika s očuvanim sluhom. (4) Iako se ovim pristupom idealno prikazuju strukture unutarnjega slušnog hodnika, u početku je bio dosta osporavan među otolozima i neurootolozima. Strah od komplikacija zbog retrakcije temporalnog režnja mozga, strah od nemogućnosti kontrole krvarenja u slučaju jačeg krvarenja u PCK i zahtjevna orijentacija s obzirom na to da se pristupa na temporalnu kost s njene gornje strane, gdje postoji tek nekoliko kirurških orijentira, bili su razlozi težeg prihvaćanja EMCF-pristupa. Prva kirurška iskustva rezultirala su mišljenjem da je očuvanje facijalnog živca ovim pristupom lošije u usporedbi s TL-pristupom, što je bio produkt rijetkog odlučivanja na ovaj pristup i posljedično spore kirurške krivulje učenja (engl. learning curve). Međutim, kako se u vrhunskim tercijarnim centrima skupljalo više iskustva i operiralo sve više bolesnika, tako su rezultati većih serija bolesnika mijenjali do tada kontroverzna mišljenja. Rezultati tih istraživanja pokazali su da ovim pristupom možemo sačuvati funkciju facijalnog živca u više od 95% slučajeva i pritom sačuvati sluh u oko dvije trećine bolesnika. (5-11) Prvi autor ovog rada sa suradnicima iz Erlangena objavio je najveću seriju od 735 bolesnika operiranih zbog VŠ-a EMCF-pristupom. (5) Sadašnje istraživanje predstavlja nastavak te serije, fokusirano na iskustva i rezultate kod bolesnika s isključivo intrakanalikularnim VŠ-om.

Materijali i metode

Ova studija predstavlja retrospektivnu analizu baze podataka bolesnika s dijagnozom VŠ-a koje je operirao prvi autor članka u razdoblju od 1995. do 2020. godine. Od ukupnog broja od 434 operirana bolesnika, u studiju su uključena 152 bolesnika s intrakanalikularnim VŠ-om (Koos tip 1) i minimalnim trajanjem praćenja od 12 mjeseci nakon operacije (12–120 mj., prosječno 75 mjeseci). Dijagnoza i veličina tumora određeni su pomoću predoperativne magnetne rezonancije (MR), sekvenci T1 s kontrastom ili sekvenci CISS. Svih 152 bolesnika operirano je transtemporalnim pristupom (the extended middle cranial fossa approach). (5)

Kirurški zahvat počinje incizijom kože i potkožja u obliku obrnutog upitnika od razine tragusa do 4–5 cm iznad korijena heliksa. Nakon odizanja presatka temporalne fascije veličine 5 x 5 cm i incizije mišića učini se osteoplastična kraniotomija veličine 4 x 5 cm centrirana tik iznad korijena zigomatičnog luka. Ekstraduralna preparacija nastavlja se mobilizacijom dure temporalnog lobusa od straga prema naprijed, do razine foramena ovale. Rutinski reseciramo srednju meningealnu arteriju i ispuštamo likvor iz srednje lubanjske jame, čime se olakšava mobilizacija dure i smanjuje pritisak na temporalni režanj mozga. Fischov retraktor postavlja se na petrozni greben u projekciji očekivanog sluhovoda, a to je pravac koji presijeca popola kut koji tvore arkuatna eminencija i veliki superficijalni petrozni živac. Brušenjem kosti oko eminencije arkuate identificiramo tzv. blue-lining gornjega polukružnog kanalića koji nam je stražnji limit disekcije. Prednji limit disekcije čini pužnica i unutarnja karotidna arterija. Sluhovod se prikaže u opsegu od 270 stupnjeva brušenjem petrozne kosti dijamantnim svrdlom od medijalno prema lateralno, do razine Bills bara. Dura sluhovoda se incidira cijelom duljinom u medijalnoj liniji u odnosu na sluhovod te otvori poput knjige. Facijalni živac se identificira u fundusu sluhovoda, a za disekciju i odstranjenje tumora koristimo mikrokirurške instrumente, laser ili ultrazvučni aspirator (Figure 1). Zahvat završava repozicijom dure sluhovoda, ojačanjem srednje lubanjske baze temporalnom fascijom, mišićem i hemostatskim materijalom. Nakon vraćanja osteoplastičnog operkuluma rana se šiva u slojevima.

Figure 1 View of the internal auditory canal components at the beginning of the tumor removal
LV-143-267-f1

88 bolesnika (57,8%) su muškarci i 64 žene (42,2%). Prosječna dob bolesnika u trenutku operacije bila je 49 godina (21–72 g.). Zastupljenost strana je jednaka, 76 bolesnika s lijevostranim tumorom i 76 bolesnika s desnostranim.

U trenutku postavljanja dijagnoze tumora postupni gubitak sluha primijetila su 64 bolesnika (42%), iznenadni gubitak sluha dogodio se u 44 bolesnika (29%), a ostalih 28% bolesnika imalo je subjektivno uredan sluh. Preoperativna evaluacija se sastoji od tonalne audiometrije koja je snimljena kod svih bolesnika i evociranih slušnih potencijala (BERA) snimljenih u 88% bolesnika. Razinu gubitka sluha klasicificrali smo po klasifikaciji American Acadamy of Otolaryngology – Head and Neck Surgery (AAO-HNS). (12) Po toj klasifikaciji sluh se dijeli u 4 klase, pri čemu klasu A čine bolesnici s pragom sluha boljim od 30 dB, klasu B 30 do 50 dB, klasu C 50 do 70 dB i klasu D bolesnici s pragom sluha ispod 70 dB. Funkcionalnim sluhom smatra se sluh u klasi A i B.

40 bolesnika (26%) imalo je napade vrtoglavica prije operacije, 60 bolesnika nije nikada osjetilo smetnje ravnoteže (39%), a preostalih 52 bolesnika osjećalo je povremenu nesigurnost i nestabilnost u hodu. Svi su bolesnici imali urednu funkciju facijalnog živca prije operacije. Za procjenu funkcije facijalnog živca korištena je House-Brackmannova klasifikacija. (13)

Pacijenti se naručuju na kontrolu dva mjeseca nakon operacije i zatim jednom godišnje tijekom prvih pet godina. Kontrolni pregled se sastoji od kliničkog pregleda, audiološke i radiološke dijagnostike (MR).

Rezultati

Kod svih 152 bolesnika, osim jednoga, tumor je odstranjen u potpunosti. Kod jednog bolesnika namjerno je ostavljena kapsula tumora, izrazito adherentna za facijalni živac, jer bi inzistiranje na potpunoj resekciji ugrozilo funkciju živca. Od ostalih 151 bolesnika na postoperativnoj MR-kontroli uočena su tri rezidualna tumora (2%). Postoperativni oporavak bio je uredan kod svih bolesnika uz otpust kući nakon prosječno 7 dana. Niti kod jednog nije zabilježena postoperativna likvoreja ili problem u zarastanju rane. Dva bolesnika imala su po jedan epileptični napad u postoperativnim mjesecima, koji se nakon toga više nisu ponovili. Tranzitorna disfazija zabilježena je kod 4% pacijenata. 68 operiranih bolesnika (45%) nije imalo vestibularnih smetnji na kontrolnim pregledima, dok ostali navode nesigurnost i zanošenje pri naglim pokretima glave, tijela ili u mraku. Niti jedan bolesnik nije više patio od napada vrtoglavice. Šum u uhu nije bio prisutan ili je bio smanjen kod 40 bolesnika (26%), kod 18 (12%) je bio izraženiji nego prije operacije, a kod ostalih 62% intenzitet šuma je ostao nepromijenjen.

Funkcija facijalnog živca

Svi bolesnici su prije operacije imali urednu funkciju facijalnog živca. Živac je kod svih bolesnika prilikom resekcije tumora uspješno identificiran i anatomski sačuvan. Pri otpustu, 108 bolesnika (71%) imalo je urednu funkciju facijalnog živca (HB-I), 18 bolesnika (12%) gotovo urednu (HB-II), a 8 bolesnika (5%) paralizu živca (HB-VI) (Figure 2). Na kontrolnom pregledu dva mjeseca nakon operacije u dijela bolesnika došlo je do daljnjeg oporavka funkcije te je tako 128 bolesnika (84%) imalo urednu funkciju živca (HB-I), a paraliza (HB-VI) je ostala kod 6 bolesnika. Godinu dana poslije operacije, 91% (138) bolesnika imalo je potpuno urednu funkciju živca, 5% (8) gotovo urednu, dok je kod četiriju bolesnika perzistirala paraliza. Sva četiri bolesnika podvrgnuta su operacijama dinamičke rekonstrukcije lica s dobrim uspjehom. Ukupno je 96% bolesnika godinu dana nakon operacije imalo normalnu ili gotovo normalnu funkciju živca (HB-I-II).

Figure 2 Postoperative facial nerve function-classified according to the House-Brackmann classification (13)
LV-143-267-f2

Sluh

Kohlearni živac uspješno je intraoperativno anatomski sačuvan kod 138 bolesnika (91%). Kod preostalih 14 bolesnika živac nije mogao biti sačuvan zbog tumorske infiltracije te je namjerno reseciran. Predoperativna tonska audiometrija učinjena je kod svih 152 bolesnika te je prosječni prag sluha na frekvencijama od 500, 1000, 2000 i 3000Hz iznosio 22,8 dB. Godinu dana nakon transtemporalne resekcije tumora prosječni prag sluha kod pacijenata s očuvanim sluhom iznosio je 40,11 dB na istim frekvencijama.

Analiza razine sluha prema klasifikaciji AAO-HNS (Figure 3) pokazuje da je prije operacije 122 bolesnika (80%) imalo klasu A sluha, 24 bolesnika (16%) klasu B, 2 bolesnika (1%) klasu C, a 4 bolesnika (3%) klasu D sluha. Postoperativno je 56 bolesnika (37%) zadržalo klasu A sluha, a 28 bolesnika (18%) klasu B. Četiri bolesnika (3%) pripadaju klasi C, dok je gluhoća (klasa D) bila prisutna kod 64 bolesnika (42%). Uspoređujući sluh prije i poslije operacije, predoperativno je 146 bolesnika imalo funkcionalan sluh (klasa A+B), dok je postoperativno takvih bolesnika bilo 84. Prema tome, u 58% bolesnika sluh je ostao funkcionalno sačuvan nakon operacije.

Figure 3 Pre- and postoperative hearing function in 152 patients with intracanalicular vestibular schwannomas, according to the AAO-HNS classification (12)
LV-143-267-f3

Rasprava

Dok veliki tumori definitivno predstavljaju indikaciju za kiruršku resekciju, i dalje nema konsenzusa o najboljem modalitetu liječenja za male VŠ-e, osobito one intrakanalikularne. Pri postavljenoj dijagnozi ovih tumora potrebno je modalitet liječenja prilagoditi bolesniku, njegovim godinama, želji i simptomima. Kako se radi o tumorima koji nisu životno ugrožavajući za bolesnika, moramo prije svega razmišljati o funkcionalnim posljedicama odabranog modaliteta liječenja.

Dosadašnje studije pokazale su da su funkcionalni rezultati kirurgije VŠ-a to bolji što je manji tumor koji se operira. (4-6,14,15) Ipak, budući da je poznato da VŠ-i ne rastu linearno, već postoje vremenske faze minimalnog ili nikakvog rasta, mnogi se odlučuju takve male tumore samo pratiti. (1,16) Međutim, ukoliko se odlučimo za takvu strategiju liječenja, moguće je da ćemo propustiti priliku da sačuvamo sluh. Posljednjih se godina sve češće primjenjuje i stereotaktička radioterapija kojom se postiže odlična kontrola rasta tumora, ali također uz rizik slabljenja ili gubitka sluha te nemogućnost kontrole vertiginoznih smetnji. (17-20) Isto tako, opisani su rijetki slučajevi maligne transformacije nakon radioterapije VŠ-a. (21,22) Kirchman i suradnici su pratili 156 bolesnika s asimptomatskim intrakanalikularnim VŠ-om te su u periodu od 10 godina ustanovili da je samo manji dio VŠ-a pokazao znakove rasta (37% bilo kakav rast, 23% u PCK). (23) Međutim, iako je samo trećina tumora rasla, tek 5 od 30 bolesnika sačuvalo je normalan sluh (klasa A), a funkcionalan sluh (klasa A+B) samo 25 od 76 bolesnika (32%) koji su pri dijagnozi imali funkcionalan sluh. Navedeno istraživanje jedino je takvo u literaturi u kojem se rezultati opservacije prate kroz dugi vremenski period. Kao takvo može biti referenca po kojoj se rezultati kirurške resekcije VŠ-a trebaju uspoređivati. Pitanje koje se postavlja jest: možemo li kirurgijom bolesnicima omogućiti veću šansu za očuvanje sluha nego samim praćenjem i uz koji dodatni morbiditet?

Naše dvadesetpetogodišnje iskustvo u liječenju VŠ-a rezultiralo je jasnim indikacijama za kirurško odstranjenje malih – sporadičnih intrakanalikularnih VŠ-a. To su u prvom redu pacijenti bez značajnog komorbiditeta s očuvanim sluhom i motivirani za pokušaj očuvanja sluha. Drugu skupinu predstavljaju pacijenti s jakim vertiginoznim, menijeriformnim smetnjama kojih je u sadašnjoj studiji bilo 26% i koji ne reagiraju na konzervativnu terapiju, a za koje je poznato da zračenje neće smanjiti tegobe. Nakon resekcije tumora niti jedan od naših pacijenata više nije imao napade vrtoglavice, dok većina navodi nesigurnost i zanošenje samo pri naglim pokretima glave, tijela ili u mraku.

EMCF-pristup omogućava bolje rezultate očuvanja sluha u usporedbi s RS-pristupom. (4,8,11,24) Razlog je bolja ekspozicija sluhovoda i distalnog dijela tumora koja je kod RS-pristupa ograničena položajem polukružnih kanala. Izuzetak su relativno rijetki medijalni tumori koji predstavljaju u jednakoj mjeri indikaciju za RS i EMCF-pristup. Čimbenici koji predstavljaju pozitivne prediktore mogućnosti očuvanja sluha jesu prisutnost tekućine na MR-u u području fundusa i podrijetlo VŠ-a od gornjega vestibularnog živca. (25) Prisutnost tekućine u fundusu ukazuje na bolju intraoperativnu identifikaciju distalnog dijela tumora i kohlearnog živca. Tumori koji potječu od gornjega vestibularnog živca lakše se prepariraju od kohlearnog živca, za razliku od tumora koji potječu od donjeg i nerijetko infiltriraju kohlearni živac.

UTable 1. prikazana je usporedna analiza rezultata transtemporalne kirurgije VŠ-a vodećih centara u svijetu. U obzir su uzeti samo centri s najmanje 100 operiranih pacijenata, što predstavlja minimum za stjecanje dovoljnog iskustva s ovom vrlo zahtjevnom kirurgijom. Rezultati sadašnje studije na 152 pacijenta s intrakanalikularnim VŠ-om predstavljaju nastavak naše serije objavljene 2001. godine. (4) 96% naših bolesnika imalo je predoperativno funkcionalnu razinu sluha (AAO-HNS klasa A+B), a postoperativno funkcionalni sluh je sačuvan u 58% tih bolesnika. Slični rezultati su objavljeni i u ostalim studijama (Table 1). (5,10,26-33) Kada se ti rezultati uspoređuju sa studijom koju su objavili Kirchman, et al., u kojoj je funkcionalni sluh sačuvan u 32% bolesnika, može se zaključiti da se bolji rezultati po pitanju očuvanja sluha postižu aktivnim kirurškim liječenjem nego praćenjem. Ti rezultati potvrđuju našu tezu da je kirurška resekcija intrakanalikularnih tumora metoda prvog izbora liječenja u mlađih, motiviranih bolesnika s očuvanim sluhom.

Table 1 Middle fossa surgery for resection of intracanalicular vestibular schwannoma – results from the centers with more than 100 cases
Ukupno pacijenata/intrakanalikularni VŠ
/ Number of cases/ Intracanalicular tumors
Funkcionalan sluh (klasa A+B)
/ Functional hearing (class A+B)
Sačuvana funkcija n.7 HB (I-II)
/ Facial Nerve Grade I or II
Rezidualni tumor
/ Residual tumor
Ann Arbor (2017)(26)161/?70,0%93,0%3,9%
Erlangen (2001)(5)735/16262,3%99,0%0,3%
Los Angeles (1997)(28)151/?55,0%95,0%
Los Angeles (2003)(27)119/11961,0%94,0%
Iowa (2006)(29)162/9365,7%94,0%
San Francisco (2002)(33)153/6462,2%93,7%
Tokio (2008)(32)760/3746,7%83,3%
Würzburg (2008)(30,31)392/11959,7%91,1%
Würzburg (2016) (10)208/ 7869,0%
Zagreb (2021)152/15258,0%96,0%2,0%

Pozitivna identifikacija ličnog živca prije otvaranja dure u području fundusa sluhovoda velika je prednost EMCF-pristupa. Nakon otvaranja dure živac se nalazi na tumoru, prema operateru, i podložan je traumatiziranju prilikom resekcije tumora. Iz tog razloga odstranjenje tumora i čuvanje funkcije facijalisa tehnički je vrlo zahtjevno, osobito za kirurge s manjim iskustvom (occassional surgery). Ipak, rezultati relevantnih studija, kao i sadašnje studije, potvrđuju da je očuvanje normalne i gotovo normalne postoperativne funkcije živca moguće u više od 90% slučajeva. (5,7,8,27-34) Naši rezultati pokazuju da je kod 148 od 152 bolesnika (96%) godinu dana nakon operacije prisutna normalna ili gotovo normalna funkcija živca (HB I/II).

Zaključak

Savjetovanje bolesnika s intrakanalikularnim VŠ-om treba se obavljati u specijaliziranom otoneurološkom centru koji raspolaže iskustvom i mogućnošću interdisciplinarnog liječenja. Odluka o modalitetu liječenja ovisi o različitim čimbenicima kao što su veličina tumora, dob pacijenta, prisutni simptomi, preferencija samog pacijenta i raspoloživost medicinske usluge. Kirurška resekcija intrakanalikularnog VŠ-a EMCF-pristupom indicirana je kod pacijenata bez značajnog komorbiditeta s očuvanim sluhom i motiviranih za pokušaj očuvanja sluha. Drugu skupinu predstavljaju pacijenti s jakim vertiginoznim, menijeriformnim smetnjama. Rezultati sadašnje serije od 152 pacijenta s očuvanjem funkcionalnog sluha u 58% i funkcije facijalisa u 96% slučajeva potvrđuju vrhunsku kvalitetu u usporedbi s vodećim centrima u svijetu.

LITERATURA

1 

Stangerup SE, Caye-Thomasen P. Epidemiology and Natural History of Vestibular Schwannomas. Otolaryngol Clin North Am. 2012;45(2):257–68. https://doi.org/10.1016/j.otc.2011.12.008 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22483814

2 

House WF. Surgical exposure of the internal auditory canal and its contents through the middle cranial fossa. Laryngoscope. 1961; (71):1363–85. https://doi.org/10.1288/00005537-196111000-00004 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14036379

3 

Wigand ME, Haid T, Berg M, Rettinger G. Early diagnosis and transtemporal removal of small nerve VII and VIII tumors. Rev Laryngol Otol Rhinol (Bord). 1981;102(1–2):65–7. https://doi.org/10.1007/978-3-642-67980-3_77 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/7232897

4 

Gjuric M, Rudic M. What is the best tumor size to achieve optimal functional results in vestibular schwannoma surgery? Skull Base. 2008;18(5):317–25. https://doi.org/10.1055/s-0028-1086056 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19240831

5 

Gjurić M, Wigand ME, Wolf SR. Enlarged middle fossa vestibular schwannoma surgery: Experience with 735 cases. Otol Neurotol. 2001;22(2):223–30. https://doi.org/10.1097/00129492-200103000-00019 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11300274

6 

Arts HA, Telian SA, El-Kashlan H, Thompson BG. Hearing preservation and facial nerve outcomes in vestibular schwannoma surgery: Results using the middle cranial fossa approach. Otol Neurotol. 2006;27(2):234–41. https://doi.org/10.1097/01.mao.0000185153.54457.16 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16436995

7 

Ginzkey C, Scheich M, Harnisch W, Bonn V, Ehrmann-Müller D, Shehata-Dieler W, et al. Outcome on hearing and facial nerve function in microsurgical treatment of small vestibular schwannoma via the middle cranial fossa approach. Eur Arch Otorhinolaryngol. 2013;270(4):1209–16. https://doi.org/10.1007/s00405-012-2074-8 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22722943

8 

Noudel R, Gomis P, Duntze J, Marnet D, Bazin A, Roche PH. Hearing preservation and facial nerve function after microsurgery for intracanalicular vestibular schwannomas: Comparison of middle fossa and restrosigmoid approaches. Acta Neurochir (Wien). 2009;151(8):935–44. https://doi.org/10.1007/s00701-009-0344-z PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19415173

9 

Kosty JA, Stevens SM, Gozal YM, DiNapoli VA, Patel SK, Golub JS, et al. Middle fossa approach for resection of vestibular schwannomas: A decade of experience. Oper Neurosurg (Hagerstown). 2019;16(2):147–58. https://doi.org/10.1093/ons/opy126 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29889286

10 

Scheich M, Ehrmann-Müller D, Shehata-Dieler W, Hagen R. Hörergebnisse nach transtemporaler Resektion kleiner (T1/T2) Akustikusneurinome. HNO. 2017;65(9):751–7. https://doi.org/10.1007/s00106-016-0228-5 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27590491

11 

Kutz JW Jr, Scoresby T, Isaacson B, Mickey BE, Madden CJ, Barnett SL, et al. Hearing preservation using the middle fossa approach for the treatment of vestibular schwannoma. Neurosurgery. 2012;70(2):334–40. https://doi.org/10.1227/NEU.0b013e31823110f1 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21826031

12 

Committee on Hearing and Equilibrium guidelines for the evaluation of hearing preservation in acoustic neuroma (vestibular schwannoma). Otolaryngol Head Neck Surg. 1995;113(3):179–80. https://doi.org/10.1016/S0194-5998(95)70101-X PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/7675475

13 

House JW, Brackmann DE. Facial nerve grading system. Otolaryngol Head Neck Surg. 1985;93(2):146–7. https://doi.org/10.1177/019459988509300202 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/3921901

14 

Magnan J, Barbieri M, Mora R, Murphy S, Meller R, Bruzzo M, et al. Retrosigmoid approach for small and medium-sized acoustic neuromas. Otol Neurotol. 2002;23(2):141–5. https://doi.org/10.1097/00129492-200203000-00006 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11875340

15 

Zanoletti E, Cazzador D, Faccioli C, Gallo S, Denaro L, D’Avella D, et al. Multi-option therapy vs observation for small acoustic neuroma: Hearing-focused management. Acta Otorhinolaryngol Ital. 2018;38(4):384–92. https://doi.org/10.14639/0392-100X-1756 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30197430

16 

Stangerup SE, Caye-Thomasen P, Tos M, Thomsen J. The natural history of vestibular schwannoma. Otol Neurotol. 2006;27(4):547–52. https://doi.org/10.1097/00129492-200606000-00018 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16791048

17 

Hasegawa T, Kida Y, Kato T, Iizuka H, Yamamoto T. Factors associated with hearing preservation after Gamma Knife surgery for vestibular schwannomas in patients who retain serviceable hearing: Clinical article. J Neurosurg. 2011;115(6):1078–86. https://doi.org/10.3171/2011.7.JNS11749 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21961962

18 

Vivas EX, Wegner R, Conley G, Torok J, Heron DE, Kabolizadeh P, et al. Treatment outcomes in patients treated with CyberKnife radiosurgery for vestibular schwannoma. Otol Neurotol. 2014;35(1):162–70. https://doi.org/10.1097/MAO.0b013e3182a435f5 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24335934

19 

Quesnel AM, McKenna MJ. Current strategies in management of intracanalicular vestibular schwannoma. Curr Opin Otolaryngol Head Neck Surg. 2011;19(5):335–40. https://doi.org/10.1097/MOO.0b013e32834a3fa7 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22552696

20 

Bassim MK, Berliner KI, Fisher LM, Brackmann DE, Friedman RA. Radiation therapy for the treatment of vestibular schwannoma: A critical evaluation of the state of the literature. Otol Neurotol. 2010;31(4):567–73. https://doi.org/10.1097/MAO.0b013e3181d8d3ad PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20300044

21 

Yang T, Rockhill J, Born DE, Sekhar LN. A case of high-grade undifferentiated sarcoma after surgical resection and stereotactic radiosurgery of a vestibular schwannoma. Skull Base. 2010;20(3):179–83. https://doi.org/10.1055/s-0029-1242195 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21318035

22 

Tanbouzi Husseini S, Piccirillo E, Taibah A, Paties CT, Rizzoli R, Sanna M. Malignancy in vestibular schwannoma after stereotactic radiotherapy: A case report and review of the literature. Laryngoscope. 2011;121(5):923–8. https://doi.org/10.1002/lary.21448 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21520103

23 

Kirchmann M, Karnov K, Hansen S, Dethloff T, Stangerup SE, Caye-Thomasen P. Ten-Year follow-up on tumor growth and hearing in patients observed with an intracanalicular vestibular schwannoma. Neurosurgery. 2017;80(1):49–56. https://doi.org/10.1227/NEU.0000000000001414 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27571523

24 

Khrais T, Sanna M. Hearing preservation surgery in vestibular schwannoma. J Laryngol Otol. 2006;120(5):366–70. https://doi.org/10.1017/S002221510600332X PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16556349

25 

Goddard JC, Schwartz MS, Friedman RA. Fundal fluid as a predictor of hearing preservation in the middle cranial fossa approach for vestibular schwannoma. Otol Neurotol. 2010;31(7):1128–34. https://doi.org/10.1097/MAO.0b013e3181e8fc3f PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20657334

26 

Ahmed S, Arts HA, El-Kashlan H, Basura GJ, Thompson BG, Telian SA. Immediate and Long-term Hearing Outcomes with the Middle Cranial Fossa Approach for Vestibular Schwannoma Resection. Otol Neurotol. 2018;39(1):92–8. https://doi.org/10.1097/MAO.0000000000001623 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29227454

27 

Friedman RA, Kesser B, Brackmann DE, Fisher LM, Slattery WH, Hitselberger WE. Long-term hearing preservation after middle fossa removal of vestibular schwannoma. Otolaryngol Head Neck Surg. 2003;129(6):660–5. https://doi.org/10.1016/j.otohns.2003.08.002 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14663432

28 

Slattery WH, Brackmann DE, Hitselberger W. Middle fossa approach for hearing preservation with acoustic neuromas. Am J Otol. 1997;18(5):596–601. PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9303156

29 

Meyer TA, Canty PA, Wilkinson EP, Hansen MR, Rubinstein JT, Gantz BJ. Small acoustic neuromas: Surgical outcomes versus observation or radiation. Otol Neurotol. 2006;27(3):380–92. https://doi.org/10.1097/00129492-200604000-00015 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16639278

30 

Baier G, Schwager K, Helms J, Hagen R. Ergebnisse otochirurgisch operierter Patienten mit Akustikusneurinom. Laryngorhinootologie. 2008;87(8):565–72. https://doi.org/10.1055/s-2007-995644 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18421647

31 

Schwager K, Baier G, Helms J, Hagen R. Ergebnisse otochirurgisch operierter Patienten mit Akustikusneurinom. Laryngorhinootologie. 2008;87(9):629–33. https://doi.org/10.1055/s-2007-995705 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18421644

32 

Shiobara R, Ohira T, Inoue Y, Kanzaki J, Kawase T. Extended middle cranial fossa approach for vestibular schwannoma: Technical note and surgical results of 896 operations. Prog Neurol Surg. 2008;21:65–72. https://doi.org/10.1159/000156595 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18810200

33 

Satar B, Jackler RK, Oghalai J, Pitts LH, Yates PD. Risk-benefit analysis of using the middle fossa approach for acoustic neuromas with >10 mm cerebellopontine angle component. Laryngoscope. 2002;112(8 Pt 1):1500–6. https://doi.org/10.1097/00005537-200208000-00031 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12172269

34 

Kanzaki J, Inoue Y, Ogawa K. The learning curve in post-operative hearing results in vestibular schwannoma surgery. Auris Nasus Larynx. 2001;28(3):209–13. https://doi.org/10.1016/S0385-8146(01)00086-4 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11489362


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.