Review article
Vjera autora i naslovnika Jakovljeve poslanice
Mato Zovkić
; University of Sarajevo - Catholic Faculty of Theology
Abstract
U uvodu autor najavljuje da je vjera u Jakovljevoj fides quae i fides qua
te ističe da su povijesni naslovnici prihvatili poslanicu kao djelo Jakova, „brata“
Gospodinova, koji je prema Pavlu i Dj obavljao uglednu službu starješine u Jeruzalemu
do svoje mučeničke smrti god. 62. Na temelju Jak 1,1.17-18; 2,12.21-23; 4,4.11-12; 5,1-
4.11 iščitava da autor i naslovnici vjeruju u Boga Stvoritelja koji dijeli dobre darove i
Otac je svih ljudi. On se objavio Abrahamu te je govorio po prorocima i bit će vrhovni
sudac svima. To je vjera Izraela, savezničkog naroda Božjega. Uz to autor i naslovnici
vjeruju u Isusa kao Krista i Gospodina, što je vjeroispovijest prvih kršćana i znanje o
uskrsnom događaju (1,1; 2,1). Pistis Kyriou ovaj egzeget shvaća kao objektni genitiv:
vjera u Gospodina Isusa Krista. Autor i naslovnici razilaze se u praktičnom dometu
vjere u Boga zaštitnika sirota i u Krista proslavljenog koji će svima suditi. Prema 2,1-13
cjelovita vjera obuhvaća i pomaganje siromaha u zajednici. U 2,14-26 načelo „vjera bez
djela je mrtva“ (r. 17 i 26) treba tumačiti u svjetlu 1,25-26 kao hermeneutskog ključa.
Takva vjera potiče i inspirira na socijalno djelovanje u Crkvi i svijetu. U prikazivanju
Abrahama kao uzora aktivne vjere Jakov se oslanja ne samo na tradiciju Post nego i na
neka apokrifna židovska djela pisana na grčkom. Poput starozavjetnih proroka, koji su
kritizirali sudjelovanje u kultnim obredima bez vjerničke prakse i pomaganja rubnih
članova društva, Jakov u 1,26-27 te 2,1-26 ističe da prava religioznost uključuje osobno
i zajedničko socijalno zalaganje - onda i danas.
Keywords
Jakov; brat Gospodinov; pistis Hristou kao vjera Krista i vjera o Kristu; hermeneutski ključ za načelo „vjera bez djela je mrtva“; siromasi u Crkvi i u svijetu.
Hrčak ID:
266215
URI
Publication date:
2.2.2014.
Visits: 731 *