Meeting abstract
Biomarkeri kao prediktori izbora terapije i klinička iskustva ishoda biološke terapije kod bolesnika s teškom astmom
Marina Lampalo
orcid.org/0000-0001-9264-6922
; Klinika za plućne bolesti "Jordanovac", KBC Zagreb
Abstract
Astma je česta bolest od koje u svijetu boluje 358 milijuna ljudi. Ona je heterogena bolest s brojnim
fenotipovima, te različitim endotipovima. Fenotip je po definiciji vidljiva karakteristika bolesti koja je rezultat
interakcije gena i okoline. Endotipovi astme predstavljaju određene biološke mehanizme koji uzrokuju ove
uočene značajke. Poseban fenotip astme predstavlja teška astma, na koju odpada oko 5% ukupnoga broja
bolesnika s astmom. Individualni pristup i personalizirana medicina apsolutni su imperativ, te se stoga istražuje
kombinacija biomarkera u različitim endotipovima, u nadi da će pomoći istraživačima i kliničarima u boljoj
procjeni bolesti i odabiru adekvatne biološke terapije kod bolesnika s teškom astmom. Komercijalno dostupni
biomarkeri u teškoj astmi su: IgE, eozinofili u krvi i sputumu, kationski eozinofilni protein (ECP) u serumu,
eozinofilni neurotoksin (EDN), neutrofili u krvi i sputumu, FeNO, leukotrieni i leptin. Dodatno, periostin i
citokini IL-4, IL-5 i IL-13 su obećavajući/potencijalni biomarkeri, koje je potrebno validirati u daljnjim
kliničkim ispitivanjima. Biološkom terapijom u Republici Hrvatskoj do lipnja 2021. godine liječeno je 275
bolesnika. Anti-IL 5 terapijom (mepolizumab, benralizumab, reslizumab), liječio se 201 bolesnik, dok je 74
bolesnika primalo anti-IgE terapiju (omalizumab). Tijekom vremena provedena je studija u Klinici Jordanovac
koja je uključivala bolesnike koji su liječeni anti-IL5 terapijom dulje od godinu dana. Studija je uključivala 41
bolesnika, od kojih je 18 primalo mepolizumab, 11 benralizumab i 12 reslizumab. Medijan dob bolesnika bio
je 58 godina a trajanja terapije 2 godine. Većina bolesnika bile su žene (61%). Studija je pokazala da su sva tri
korištena lijeka dovela do značajnog smanjenja broja godišnjih egzacerbacija astme i poboljšanja kontrole
bolesti (mjerene ACT skalom ). Terapija mepolizumabom bila je povezana sa statistički značajnim smanjenjem
FeNO. Terapija reslizumabom i mepolizumabom bila je povezana sa statistički značajnom redukcijom doze
kortikosteroida, gdje je reslizumab doveo do najbrže redukcije doze kortikosteroida.
Iako naši podaci daju određeni uvid u ishode biološke terapije, potrebna je veća skupina bolesnika
kako bi se mogli donijeti precizniji zaključci koji bi pomogli u odabiru optimalne terapije.
Keywords
teška astma; biomarkeri; biološka terapija
Hrčak ID:
272886
URI
Publication date:
27.2.2022.
Visits: 1.010 *