Bogoslovska smotra, Vol. 92 No. 3, 2022.
Original scientific paper
https://doi.org/10.53745/bs.92.3.5
Svećenik kao vir ecclesiasticus. Između teologije Henrija de Lubaca i Ioannisa Zizioulasa u kontekstu poziva pape Franje na obnovu Crkve
Jakov Rađa
; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Vrijeme u kojem se nalazimo papa Franjo naziva promjenom epohe. Svaka je epoha, a posebno promjena epohe, poziv Crkvi da iznova promisli o svom identitetu i o identitetu svećenika radi boljeg svjedočanstva vjere u povijesti. U tom kontekstu papa Franjo podsjeća Crkvu da je majka jer rađa novog čovjeka po riječi Božjoj i sakramentima. Crkva je znak i sredstvo jedinstva jer omogućuje čovjeku da živi u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga – a to je zajedništvo u različitosti – i ambijent u kojem različitim pozivima i službama u Crkvi prethodi jednakost u dostojanstvu svih krštenika. Na temelju takvih eklezijalnih naglasaka svećenički identitet i poslanje otkrivaju se u svojoj relacijskoj i mistagoškoj dimenziji. Naime, svećenik postoji zato što postoji svećenički narod i on ima zadaću uvoditi Gospodinove učenike u Božji, tj. crkveni način života, gdje vlada jedinstvo u različitosti. Drevni naziv za čovjeka koji živi takvim životom je vir ecclesiasticus, tj. crkveni čovjek. Crkva je majka koja rađa i odgaja čovjeka za Božji život, a majčinstvo Crkve očituje se na poseban način u očinstvu pastira, koji služe rađanju i razvoju novih ljudi Crkve. U vremenu koje je posebno obilježeno jačanjem gradskih i visoko digitaliziranih kultura, žuran postaje poziv koji svećenicima upućuje ovo vrijeme promjene epohe na vraćanje svojem izvornom poslanju koje se sastoji u uvođenju ljudi u komunitarni, tj. osobni način života.
Keywords
promjena epohe; svećenik; Henri de Lubac; Ioannis Zizioulas
Hrčak ID:
295707
URI
Publication date:
15.3.2023.
Visits: 470 *