Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.26800/LV-146-supl1-30

Kontaktni alergijski dermatitis u pedijatrijskoj populaciji

Dubravka Vuković orcid id orcid.org/0000-0002-6485-6081 *
Marin Ogorevc orcid id orcid.org/0000-0002-3801-1026
Snježana Mardešić orcid id orcid.org/0000-0001-7437-2518

* Corresponding author.


Full text: croatian pdf 1.525 Kb

page 200-208

downloads: 301

cite


Abstract

Kontaktni dermatitis je česta upalna bolest kože koja etiološki može biti alergijskog i iritativnog tipa. Iako djeca često imaju iritativni kontaktni dermatitis, dugo se smatralo da je kontaktni alergijski dermatitis (KAD) u ovoj populaciji rijedak, zbog nezrelosti dječjega imunološkog sustava. Procijenjena prevalencija pedijatrijskog KAD-a je 16,5%, no uz problem nedovoljno često prijavljenih slučajeva bolesti te sa samo 1 – 10% provedenih epikutanih testova na ovoj populaciji. KAD je reakcija preosjetljivosti odgođenog tipa (tip IV reakcije), izazvana izlaganjem kože alergenu, a koja uključuje dvofazni stanični imunološki odgovor. Razlikujemo kliničku sliku akutnog i kroničnog KAD-a. U akutnom KAD-u dominiraju eritem, edem, papule, vezikule i intenzivan svrbež, a najčešće se javlja 24 – 72 sata nakon izlaganja alergenu. Kronični KAD je karakteriziran hiperkeratozom, deskvamacijom, lihenifikacijom i pucanjem kože. Kožne promjene, iako prevladavaju na mjestu kontakta s alergenom, nisu oštro ograničene i mogu se proširiti na druge regije. Najčešći kontaktni alergeni u pedijatrijskoj populaciji su: nikal, mješavina mirisa I, peruvijanski balzam, propilen glikol, kokamidopropil betain, bacitracin, neomicin, kobalt, formaldehid (i tvari koje ga oslobađaju), metilizotiazolinon i lanolin. Novi alergeni koji se posljednjih godina sve češće spominju u kontekstu pedijatrijskog KAD-a jesu: tvari u uređajima za dijabetes i elektroničkim napravama,
u sportskim štitnicima, u slimeu, linalol i limonen. Zlatni standard u dijagnostici jest epikutani test. Diferencijalno dijagnostički treba isključiti kontaktni iritativni dermatitis, bakterijske i gljivične infekcije, svrab, psorijazu, dishidroziformni dermatitis, seboreični dermatitis, juvenilnu plantarnu dermatozu i dermatomiozitis. Osnova učinkovitog liječenja pedijatrijskih formi KAD-a su: točnost dijagnoze postavljene putem epikutanog testiranja, izbjegavanje potencijalnih alergena i provođenje preventivnih mjera. U liječenju se najčešće koriste protuupalni lijekovi, kao što su lokalni kortikosteroidi i lokalni imunomodulatori te oblozi. KAD predstavlja važan problem u pedijatrijskoj dermatologiji koji zahtijeva veću pozornost i istraživanja. Ključno je razmišljati o njemu u slučajevima terapijski rezistentnoga atopijskog dermatitisa ili dermatitisa s atipičnom distribucijom u djece.

Keywords

KONTAKTNI DERMATITIS; KONTAKTNI ALERGIJSKI DERMATITIS; ALERGENI; EPIKUTANI TEST

Hrčak ID:

315861

URI

https://hrcak.srce.hr/315861

Publication date:

11.4.2024.

Article data in other languages: english

Visits: 891 *