Vrijeme u kojem živimo teško se može zamisliti bez digitalne tehnologije i različitih platformi koje pružaju eksponencijalne mogućnosti društvene interakcije, ali i teleportacije vlastitog ja u druge svjetove. Digitalizacijom stvoreni sadržaji, slike i zvukovi nadograđuju realni svijet te se granica između opipljive i virtualne stvarnosti čini krajnje fluidnom, stvarajući različit stupanj imerzije1. Takav paralelni univerzum i isključivanje iz stvarnog svijeta utječe ne samo na svijet ljudskog iskustva nego se referira i na temeljna egzistencijalna pitanja i odnose, te predstavlja ozbiljan izazov i za teologiju. Može li religija ukazati na sveto u virtualnoj stvarnosti i nazire li se u njoj iskonska čovjekova čežnja za slobodom, srećom i puninom života? S druge strane, na koji način biblijski govor o kraljevstvu Božjem može biti kritika, odnosno ispunjenje njegove čežnje za novim i boljim svijetom?
Iskustvena stvarnost metaverzuma ili hype2
Ukoliko zanemarimo prispodobu o gorušičinu zrnu (usp. Mk 4, 30-32; Lk 17,6; Mt 17, 20), spektakularnost kojom Isus najavljuje blizinu i ostvarenje Božjeg kraljevstva dade se nazrijeti u najavi futurističkog koncepta, koji je 28. listopada 2021. javnosti predstavio Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka, riječima: „Posljednjih desetljeća tehnologija je ljudima dala moć povezivanja i prirodnijeg izražavanja. Kad sam pokrenuo Facebook, uglavnom smo tipkali tekst na web stranicama. Kada smo dobili telefone s kamerama, internet je postao vizualniji i mobilniji. Kako su veze postajale brže, video je postao bogatiji način dijeljenja iskustava. Prešli smo sa stolnog računala na web i mobilni uređaj; od teksta preko fotografija do videa. Ali ovo nije kraj niza. Sljedeća platforma bit će još impresivnija - utjelovljeni internet koji se može iskusiti umjesto da ga samo gledate. Ovo zovemo metaverzum i dotaknut će svaki proizvod koji napravimo.“3 Na taj način najavljena je budućnost interneta, koja je već na vratima. Metaverzum bi uz pomoć virtualne stvarnosti (VR) i digitalne tehnologije oživio internet, učinio ga sveprisutnim i omogućio svim korisnicima ulazak u digitalno okruženje, koje bi obuhvaćalo sve segmente ljudskog života – posao, igru, trgovinu, putovanja, modu, kulturu, susrete – osobno ili preko 3D avatara. Mark Zuckerberg i njegova bilijunska tvrtka Facebook, kojoj je tom prilikom simbolično promijenio ime u Meta, samo su jedan od brojnih sudionika ovog koncepta, čiji je rast vrtoglavo procijenjen na oko 80 milijardi dolara.
Pojam metaverzum (engl. metaverse) kao takav je kovanica sastavljena od grčke riječi meta (μετά), što znači nakon ili dalje i engleske universe što označava svemir. U tom smislu možda ga je najbolje opisao Eric Redmond, globalni direktor za tehnološke inovacije tvrtke Nike, kad je rekao da je to „vidljivi digitalni svemir koji je sastavljen od milijuna drugih digitalnih galaksija“4. Riječ je o digitalnom prostoru koji bi trebao pružiti tri glavne slobode. To su: 1. Sloboda virtualne prisutnosti, stvaranja i kreativnosti – bilo kad, bilo gdje i bilo s kim; 2. Interoperabilnost – nesmetano kretanje između različitih digitalnih svjetova osobno ili uz pomoć vlastitog avatara, kao i prenošenje virtualnih predmeta iz jednog prostora u drugi; 3. Decentralizacija i standardizacija - koja će pružiti jednake mogućnosti svima.5 U takvom okruženju ljudi će moći ne samo raditi uobičajene stvari svakodnevnog stvarnog života nego uz pomoć digitalne tehnologije i postati ono što žele. Vizija metaverzuma tako odgovara čovjekovoj urođenoj težnji za slobodom i srećom, ali istovremeno uključuje temeljnu transhumanističku ideju u kojoj je bitan samo software, a hardware se može proizvoljno mijenjati i nadograđivati. U metaverzumu izgled je stvar izbora. Svatko može uzeti ili kupiti vlastiti avatar kojim će se predstaviti u virtualnoj stvarnosti te lako biti ono što mu se prohtije.
Sama ideja metaverzuma nije nova. O njoj govori američki pisac Neal Stephenson u svom znanstveno-fantastičnom romanu Snow crash, koji je objavljen 1992. godine. U njemu Stephenson gotovo futuristički predstavlja koncept metaverzuma kao urbanog okruženja koje se proteže uz široku cestu koja povezuje bezličan, crni i savršeno sferičan planet. Zapravo riječ je o virtualnoj nekretnini, idealnoj za bijeg od realistične stvarnosti, koja je raspoloživa za kupnju šifriranom elektroničkom valutom. Metaverzumu se pristupa kroz globalnu optičku mrežu, sastavljenu od brojnih malih kabelskih komunikacijskih sustava. Oni koji se odluče istražiti virtualni svijet i biti neprestano povezani s metaverzumom, primorani su nositi posebne naočale i trajno biti povezani s terminalom. Također treba spomenuti i knjigu Ready Player One autora Ernesta Clinea iz 2011. godine po kojoj je snimljen i istoimeni film. Riječ je također o distopijskoj književnosti6, koja govori o bijegu od stvarnih problema u virtualni svijet koji se zove Oaza. Pristup metaverzumu također se događa uz pomoć vizira za virtualnu stvarnost i haptičkih (opipnih) rukavica za osjećaj dodira unutar virtualnog svijeta.7 Svojom ekranizacijom ova je knjiga uz Snow Crash dala dodatni vjetar u leđa razvoju treće generacije interneta, u kojem je koncept neograničene prisutnosti definirajući faktor. U tom smislu značajan je bio i iskorak multimedijske platforme lansirane 2003. godine Second Life, a koja je zapravo školski primjer suvremenog metaverzuma. Second Life jedan je od najpoznatijih virtualnih svjetova, koji se zasigurno najviše približio ideji metaverzuma. Premda izgleda poput raznih videoigara s početka trećeg tisućljeća, korisnici su u ovoj platformi predstavljeni svojima avatarima i mogu, kako i sam naslov kaže, voditi drugi život i raditi što god žele, odmarati se ili raditi, proizvoditi vlastiti sadržaj, njime međusobno trgovati i stjecati imovinu. Čak se i zasebna valuta ove virtualne platforme može mijenjati za stvarni novac.8
Prema tumačenju Caty Hackl metaverzum, usprkos višeznačnosti pojma, označava današnji stupanj razvoja digitalnih platformi, sadržaja i tehnologije: „Web 1.0 je povezao informacije, tako da imate internet. […] Web 2.0 je povezivao ljude i dobili ste društvene mreže, ekonomiju dijeljenja. […] Sada smo u evoluciji Weba 2.0 koji prelazi u Web 3.0. A Web 3.0 povezuje ljude, mjesta i stvari – ili ljude, prostore i imovinu. A ti ljudi, prostori i sredstva ponekad mogu biti u potpuno virtualnom okruženju.“9 Naime, riječ je o „sve većem preklapanju fizičkih i digitalnih života i oslobađanju interneta iz pravokutnika u našim rukama, na našim stolovima i zidovima sve dok internet ne bude svuda oko nas“.10 Na taj način metaverzum, koji je zapravo unaprijeđeni internet, uz pomoć digitalnog oponašanja nekih vidika stvarnog svijeta konstruira virtualnu stvarnost (VR), dorađenu stvarnost (AR), proširenu stvarnost (XR), umjetnu inteligenciju (AI), društvene mreže i kriptovalute, te tako pruža iskustvo prisutnosti bilo čega, bilo kada, bilo gdje i bilo s kim.
Valja imati na umu da je metaverzum zamišljen kao svijet beskrajnih, međusobno povezanih virtualnih zajednica u kojima se ljudi osobno ili preko svog avatara mogu sastajati, održavati poslovne sastanke, raditi što god žele, igrati, održati koncert ili poći na virtualno putovanje, isprobati odjeću, proizvoditi vlastiti proizvod, ali i moliti, meditirati i razmjenjivati svjedočanstva. Na digitalnim platformama nekih protestantskih crkava još od vremena korona-krize nalaze se brojni pozivi na online-euharistijska slavlja i druge sakramente11. Sve se događa uz pomoć slušalica, naočale za virtualnu stvarnost, senzorskih rukavica i aplikacija za pametne telefone ili druge uređaje.12 U tom smislu metaverzum je zamišljen kao osnovni integrirajući sustav za podršku brojnim sadržajima, ne samo u gaming-industriji nego i u obrazovanju, organizaciji, zabavi, umjetnosti i kulturi, medicini, odnosima s javnošću i proizvodnji, virtualnoj imovini i kripto-valutama, tržišnoj ekonomiji, ali i religiji.
Zrno gorušice i stvarnost čovještva
Nema sumnje da je digitalni napredak unio je goleme promjene u život i temeljne čovjekove društvene i komunikacijske odnose s okolinom, drugima i sa samim sobom, te način na koji proizvodimo, distribuiramo i usvajamo sadržaj. Budući da je sveprisutnost i umreženost jedna od ključnih prednosti metaverzuma, različite korporacije postavile su vlastite vizije kako ga iskoristiti. Prve projekcije razvoja metaverzuma upućivale su da će do 2030. godine svaka smislena fizička stvar biti umrežena.13 Ulaganja na temelju toga definirala su razvoj metaverzuma u nekoliko kategorija, što je, kako ćemo kasnije vidjeti, bila prijelomna točka koja je zapravo presudila opstojnosti i razvoju samog metaverzuma.
Ulagači su prije svega prepoznali metaverzum kao plodno tlo za razvoj gaming-industrije. Mnoge igre današnjice stavljaju veliki naglasak na društvenost i povezivanje, te igrači mogu jednostavno komunicirati međusobno, prelaziti razine unutar igre, ali i prebacivati svoje likove ili imovinu iz jedne igre u drugu. Sljedeći pravac u razvoju metaverzuma označen je na području komunikacija i društvenih mreža. Riječ je o druženju, upoznavanju novih ljudi u virtualnom prostoru i virtualnim sastancima, što zapravo upućuje na interakciju kao jezgru metaverzuma. Treća kategorija ulagača zacrtala je trgovinu kao jedan od primarnih pravaca razvoja metaverzuma, kako bi ne samo prezentirali svoje proizvode nego i omogućili potencijalnim kupcima to iskustvo u virtualnom prostoru. Naposljetku, četvrta kategorija prepoznala je mogućnosti koje bi metaverzum mogao pružiti u edukaciji i obrazovanju. Virtualne škole, učionice, muzeji i laboratoriji mogli bi postati standard obrazovanja budućnosti.14 Svaki od navedenih pravaca nosi sa sobom spektakularnost i veličinu ukorijenjenu u onoj čovjekovoj iskonskoj čežnji za srećom.
S druge strane, govoreći o mogućnostima, snazi i sili kraljevstva Božjeg, Isus predstavlja alternativno društvo u kojem nasuprot čisto materijalnoj ovisnosti i sitnim partikularnim interesima postoji nenavezana radost dijeljenja s drugima, služenje umjesto vladanja te ujedinjujuće zajedništvo svih. Isus jamči da će onaj koji bude prakticirao njegovu poruku ući u živi, intiman i osoban odnos s Bogom i bližnjima, te donositi urod: tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk (usp. Mt 13, 8; Mk 4, 8). Drugim riječima, kraljevstvo Božje oslobađa u čovjeku sve snage i mogućnosti koje ima u sebi te mu daje iskustvo punine.
Program tog alternativnog kraljevstva, koji je objavljen u Govoru na gori (Matej 5, 3-12) pokazuje da je usprkos ovozemaljskim zaprekama moguće ostvariti istinsko blago, koje se u konačnici može svrstati pod nazivnike apsolutne slobode, sreće i života. U tom smislu blaženstva osvjetljuju djela i stavove svojstvene kršćanskom životu; to su paradoksalna obećanja koja u nevoljama podržavaju nadu; naviještaju blagoslove i nagrade koje učenici tajanstveno već unaprijed kušaju; te odgovaraju urođenoj čovjekovoj čežnji za srećom.15 Nasuprot tome, onaj tko ne prihvati takav program Božjega kraljevstva ostaje neplodan, bez roda, u konačnici bez života. Ipak, usprkos svemu, kraljevstvo Božje je poput gorušice, obične biljke koja zapravo ne privlači pozornost.
Prispodobivši Božje kraljevstvo s njime, Isus želi reći da ono ni u svom najjačem zamahu nikada neće biti privlačno, trijumfalno, spektakularno, nego, naprotiv, skromno. Proces dozrijevanja gorušice je spor. Očituje se na skroman, ali vrlo živ način u čovjekovu životu. Munjevit razvoj tehnološkog svijeta pokazao je da je ideja metaverzuma zanemarila upravo tu istinu te je ona ostala samo na razini mogućnosti. Premda je Mark Zuckerberg tvrdio da će se ubrzo milijarda ljudi koristiti metaverzumom i ondje potrošiti stotine dolara, nije precizirao što bi korisnici dobili za uloženi novac. To pak sugerira dijametralnu oprečnost metaverzuma i kraljevstva Božjega: dok kraljevstvo Božje upućuje na strpljivost i slobodu od materijalne ovisnosti, metaverzumu je ona ipak predstavljala glavni cilj.
Pozivajući se na Eda Zitrona, tehnološkog novinara Business Insidera, Željka Laslavić zaključuje da „metaverzum nije vodio zdrav život. Svaka poslovna ideja ili ružičasta tržišna projekcija izgrađena je na nejasnim obećanjima jednoga glavnog izvršnog direktora. I kad je ljudima stvarno ponuđena prilika da ga isprobaju, nitko se zapravo nije koristio njime“.16 Drugim riječima, metaverzum je zapravo patio od inflacije nekoliko ključnih stvari neophodnih za uspjeh, rast i urod: jasne svrhe upotrebe, ciljane publike i spremnosti kupaca da kupe proizvod. Istraživanja analitičke kuće Gartner pokazala su da digitalni urođenici nisu bili osobito oduševljeni virtualnim događajima, trgovačkim centrima ili brendovima koji su u njima stvarani. Kad se tome pridoda povećan strah za sigurnost vlastitih podataka i osobne privatnosti, kao i cijene hardvera potrebnih za pristup virtualnoj stvarnosti, te činjenica da avatari teško mogu zamijeniti realnost video-konferencija, metaverzum se zapravo susreo s nepremostivim jazom između ideje, njezinog razvoja i stvarnosti.17 Drugim riječima, usprkos silnom napretku digitalne tehnologije, metaverzum ipak nije mogao odgovoriti na iskonsku potrebu čovjeka za srećom, slobodom i životom.
Poradi svega navedenog nakon samo dvije godine od prve prezentacije ugledni poslovni časopisi počeli su objavljivati osmrtnice metaverzuma, koji je otišao u ropotarnicu prošlosti, a da zapravo nije zaživio u sadašnjosti. Budući da iza svega stoje ulaganja desetina milijardi dolara te shodno tome inzistiranje na razvoju vlastite interesne kategorije, tehnološki znalci smatraju da Zuckerberg treba odgovarati za manipuliranje idejom koju nije do kraja razvio. Ona je jednostavno okarakterizirana kao hype. Jednako tako ima i onih koji tvrde da ideja metaverzuma nije do kraja odbačena, već da još nije sazrelo vrijeme tehnoloških mogućnosti za njezino ostvarenje, premda je trenutno najveće tehnološko i investitorsko područje preuzela umjetna inteligencija (AI).18 Koje su pak njezine granice i dometi pokazat će vrijeme.
Bilo kako bilo, Isusov proglas da je kraljevstvo Božje među nama, jasno daje naslutit da se ne radi o nekom drugom vremenu i prostoru, nego o čovjekovom srcu, njegovoj stvarnosti i sadašnjosti. Ono označava Božju vladavinu ovdje i sada, ali i čovjekovu participaciju u njoj. Doslovno: budućnost nadohvat ruke! To je ono što čovjek traži, ali i što čovjeka čini čovjekom – dionikom neba već sad i svjedokom svetosti. Zato Isus i uči svoje učenike moliti: „dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji“ (Lk 11, 1-4). Upravo to označava ključnu razliku između opstojnosti kraljevstva Božjega i propasti metaverzuma. Ono ni u kom slučaju nije opijum za narod, hype ili utješna fikcija, nego odgovor na iskonsku čežnju čovjeka za životom, srećom i slobodom. Ono je radosna vijest, koja ne samo da pruža osjećaj umrežene iskustvene stvarnosti, nego uistinu vraća čovjeku izgubljeno naslijeđe bratstva i prijateljstva, s Bogom i ljudima.
Na istom tragu Jürgen Moltmann s pravom zaključuje: „Isus uopće nije dao stari ili novi 'pojam' kraljevstva Božjega, nego je, štoviše, donio kraljevstvo Božje. U tome je velika razlika: jedno je definirati prave pojmove o životu, a drugo je pravo živjeti. Jedno je naučiti pojam sreće, a drugo je biti sretan. I tako je jedna stvar pojmovno uobličiti kraljevstvo Božje, a druga stvar doživjeti kraljevstvo Božje, osjetiti ga, vidjeti ga i kušati. Ne smije pojmom biti određeno iskustvo, nego iskustvo mora određivati pojam.“19 A metaverzum je u svojoj biti bio upravo to: pojmom definirano virtualno iskustvo. Drugim riječima, nazočnost Božjega kraljevstva ozdravlja izmučenu čovjekovu stvarnost, nadilazi njegovu ograničenost i širi klice života i svetosti. Ono pruža spasenje ne samo u religioznom smislu nego i u zbiljskoj baštini života, čak i usprkos bolesti i samoj smrti. Konačno, kraljevstvo Božje osigurava stvarnu umreženost: vertikalno sa živim Bogom, ali i horizontalno s ljudima međusobno. Na koncu, ono obuhvaća ne samo one kojima je dostupna najnovija generacija interneta nego svakog čovjeka, samim time što pripada ljudskoj vrsti. Iz istog je razloga metaverzum, ali i svaki drugi univerzum koji zanemari ove temeljne postavke, osuđen na propast. Ono što je sigurno, budućnost neumoljivo nadire i, kako reče sv. Ivan Pavao II., „na nas čeka“20. Hoće li Crkva ostati svojevrsna oaza distancirana od virtualne stvarnosti ili će uz pomoć nje približiti korisnicima temeljno svjedočanstvo Božjeg kraljevstva, ostaje nam vidjeti.