1. Uvod
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) središnja je javnozdravstvena ustanova u Republici Hrvatskoj zadužena za obavljanje djelatnosti na području epidemiologije zaraznih i kroničnih nezaraznih bolesti, javnoga zdravstva, promicanja zdravlja, zdravstvene ekologije, mikrobiologije, školske i adolescentne medicine, mentalnoga zdravlja i prevencije ovisnosti, medicine rada, praćenja stanja i unapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu te stručne i znanstvene djelatnosti na području toksikologije i antidopinga.1 Sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti,2 HZJZ ima koordinativnu ulogu u mreži županijskih zavoda za javno zdravstvo. Djelokrug rada koji obuhvaća današnji HZJZ nije tijekom njegove dugačke i bogate povijesti bio jednak te će ovaj članak pokušati dati kratak pregled prvih 130 godina Zavoda. Valja pritom imati na umu kako nije moguće obuhvatiti sve događaje i osobe koje su bile dijelom toga razdoblja.
2. Raznolikost prethodnika (1893–1926)
2.1. Kraljevski zemaljski zavod za proizvadjanje cjepiva proti boginjam
Pretečom današnjeg HZJZ-a smatra se Kraljevski zemaljski zavod za proizvadjanje cjepiva proti boginjam, osnovan u Zagrebu 1893. godine.3 Put do njegova osnutka nije bio jednostavan. Dva desetljeća prije u krugu hrvatskih liječnika sve su glasniji bili pozitivni stavovi o cijepljenju protiv boginja i potrebi njegove regulacije zakonom, uključujući i proizvodnju.4 Godine 1875. dr. Tomo Marek (?1833–1892)5 predlaže Zboru liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije osnivanje zavoda za proizvodnju animalnog cjepiva pod nadzorom Kraljevske zemaljske vlade na posjedu grofa Erdődyja u Moslavini i Voloderu.6 S obzirom na to da je u to vrijeme zakonski bilo dopušteno cijepiti jedino humanim cjepivom, prijedlog dr. Mareka bio je odbijen.7 Ipak, 1878. godine Kraljevsko zemaljsko zdravstveno vijeće odobrava upotrebu i animalnoga cjepiva,8 u čemu je velike zasluge imao dr. Ante Schwarz (1832–1880), prvi urednik Liječničkoga vjesnika.9 Bio je to velik napredak s obzirom na to da su se prilikom cijepljenja humanim cjepivom mogle prenijeti i zarazne bolesti.10 Zakonom od 6. srpnja 1891. o ciepljenju boginja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji11 propisano je da se obvezno cijepljenje i docjepljivanje provodi samo animalnim cjepivom, a upotreba humanoga cjepiva mogla je biti dopuštena posebnom dozvolom Kraljevske zemaljske vlade. Neovisno o tome, dr. Isidor Schlick, županijski i gradski fizik u Bjelovaru, samoinicijativno je već 1890. osnovao Zavod za proizvadjanje animalnog cjepiva protiv boginja, prvi takav zavod na tadašnjem prostoru Hrvatske.12 Za pripremu cjepiva na koži teladi koristio je izvorni soj virusa kravljih boginja dobavljen iz Beča.13 Iste je godine cijepljeno 7400 djece na području Hrvatske i Slavonije.14
Međutim, prethodno spomenuti zakon iz 1891. nije odmah stupio na snagu jer Kraljevska zemaljska vlada nije mogla ispuniti zakonsku odredbu o tome da upravnim vlastima besplatno daje cjepivo (članak 18.).15 Stoga je Vlada 1893. godine preuzela Zavod dr. Schlicka iz Bjelovara te Naredbom od 30. ožujka 1893. br. 452. za područje Kraljevina Hrvatske i Slavonije osnovala Kraljevski zemaljski zavod za proizvadjanje animalnog cjepiva proti boginjam u Zagrebu.16 Uz to, izdala je i novi provedbeni propis vezan uz zakon iz 1891. pod nazivom Naredba kr. zem. vlade, odjela za poslove unutarnje od 13. ožujka 1893. br. 10.476, što je omogućilo stupanje zakona na snagu.17 Zasluge za osnivanje Zavoda imao je i tadašnji odsječni savjetnik Kraljevske zemaljske vlade i zemaljski vrhovni liječnik (praliječnik), dr. Viktor Struppi (1844–1899).18
Uređenje novoosnovanoga zavoda, privremeno smještenoga u Gundulićevoj 3319 (na križanju Kukovićeve (danas Hebrangove)20 i Gundulićeve ulice), povjereno je dr. Adolfu Fodoru (1853–1897), ujedno i magistru farmacije,21 koji je postao njegovim prvim upraviteljem. Uz njega je u Zavodu radio kotarski veterinar G. Badovinac, koji je obavljao veterinarski nadzor.22 Od 1894. godine u Zavodu su, uz dr. Fodora, radili kr. kotarski liječnik dr. Josip Havliček i kr. kotarski veterinar F. Lisak.23 Godine 1895. započela je izgradnja namjenske zgrade za zavodske potrebe u Gundulićevoj ulici 57 prema projektu arhitekta Kune Waidmanna (1845–1921) te je 1. veljače 1896. Zavod počeo djelovati na toj adresi,24 gdje se ta zgrada i danas nalazi (slika 1). Nakon smrti dr. Fodora, vođenje Zavoda preuzeo je dr. Havliček (1853–1925),25 koji je tu dužnost obavljao do umirovljenja 1919. godine. Njegovu dužnost preuzeo je dr. Julije Rogina (1867–1936).26 Godine 1926., Naredbom Ministarstva narodnog zdravlja H br. 35650 od 1926., Zavod je postao dio novoosnovane zdravstvene ustanove: Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja.27
Slika 1. Nekadašnja zgrada Kraljevskog zemaljskog zavoda za proizvadjanje animalnog cjepiva proti boginjam u Zagrebu u Gundulićevoj 57. Na pročelju zgrade nekada je stajala spomen-ploča koju je 1969. postavio Imunološki zavod, ustanova osnutak koje se također veže uz Kraljevski zemaljski zavod, u povodu proslave 75. godišnjice »utemeljenja svog rada«.28 Izvor: osobna arhiva, ožujak 2022. / Former building of the Royal State Institute for the Production of Animal Vaccine against Smallpox in Zagreb, Gundulićeva 57. The building’s facade previously featured a plaque put up in 1969 by the Institute of Immunology, commemorating the 75th anniversary of its founding as a successor to the Royal State Institute.
2.2. Privremena bolnica za koleru / Bolnica za kužne bolesti
Kao odgovor na epidemiju kolere koja je krajem XIX. st. harala Austro-Ugarskom Monarhijom te prijetila Zagrebu, 1892. godine osnovana je u staroj gradskoj kući na Mirogoju Privremena bolnica za koleru.29 Iste je godine donesena odluka da se izgradi Bolnica za kužne bolesti, a između lokacije na zapadu (u blizini ciglane) i sjeveru grada (u predjelu Zelenoga brijega kod kapelice sv. Tome apostola),30 odabrana je, kao što znamo i svjedočimo, ova druga. Godinu poslije (1893) ondje je izgrađen paviljon, koji je imao funkciju gradske karantene.31 Riječ je o jedinome spomenu građenoga objekta do Prvoga svjetskog rata.32 Prije paviljona na Zelenome brijegu, neko je vrijeme krajem osamdesetih godina XIX. stoljeća kao provizorna bolnica za koleru bio uređen samostan Magdalenki na zagrebačkom Josipovcu.33
Tijekom Prvoga svjetskog rata bolnicom je upravljao Vojni sanitet34 (Vojna bolnica na Zelenom brijegu)35 te je u tome razdoblju izgrađeno nekoliko drvenih baraka za vojsku i civile.36 Krajem rata bolnici je, kao gradski liječnik za »pošasne bolesti«, dodijeljen dr. Izidor Steinhardt (1872–1958), jedan od pionira infektologije i epidemiologije na našim prostorima.37 On je 1919. postao ravnatelj bolnice i primarni liječnik38 te je nastavio na tome prostoru razvijati Gradsku kužnu bolnicu i Gradski raskužni zavod,39 ustanove koje je prije njega podignuo i vodio dr. Gjuro Rihtarić (1864–1919), gradski fizik u Zagrebu.40 Obje ustanove Steinhardt je vodio do svoga umirovljenja 1939. godine.41 Od 1926. Bolnica je bila u sastavu Higijenskog zavoda, kada je došlo do povećanja broja osoblja i radnih kapaciteta.42
2.3. Kraljevski zemaljski bakteriološko-higijenski zavod i Pasteurov zavod u Zagrebu
Početkom XX. stoljeća, Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu odlučila je, na poticaj protomedika dr. Ignjata Thallera (1840–1916),43 osnovati bakteriološko-higijenski zavod.44 S obzirom na to da nije bilo odgovarajućega kadra, Vlada je pomoć zatražila na obližnjim medicinskim fakultetima u Beču, Grazu i Innsbrucku.45 Na preporuku profesora s Katedre za eksperimentalnu patologiju i medicinsku bakteriologiju u Grazu, Rudolfa Klemensiewicza (1848–1922),46 odabran je mladi liječnik dr. Ljudevit Gutschy (1874–1961), kojega je Kralj. zem. vlada zatim poslala na specijalizaciju u Pasteurov institut u Parizu.47 Vratio se 1903. u Zagreb, no kako u njem zavod ipak nije osnovan, otišao je raditi u inozemstvo (Beč, Kochov institut u Berlinu, Köln i Lübeck).48 Nastojanja dr. Gutschyja ostvarila su se tek kada ga je Kralj. zem. Vlada, Naredbom od 28. siječnja 1907. br. 66346/1906, ovlastila da osnuje bakteriološko-higijenski zavod49 te je on samostalno, 1. travnja iste godine, u Zagrebu u dvorišnoj zgradi u Ilici 120 otvorio Kraljevski zemaljski bakteriološko-higijenski zavod kao privatnu ustanovu priznatu od države.50 Do tada su se, od 1886., bakteriološke pretrage za javnozdravstvene potrebe obavljale u Botaničko-fiziološkom zavodu Mudroslovnoga fakulteta Kraljevskoga sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom biologa i botaničara prof. dr. Antuna Heinza (1861–1919).51
U svome je zavodu dr. Gutschy provodio mikroskopske i kemijske pretrage, ali i pregled živežnih namirnica.52 Česte epidemije kolere i potreba da se o njima službeno izvještava bili su razlozi zbog kojih je njegov zavod 1913. godine pretvoren u državni zavod,53 sukladno Naredbi kraljevskog povjerenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji od 8. rujna 1912. br. 48965.54 Novoosnovani Kraljevski zemaljski bakteriološki zavod preselio je u dvorišnu zgradu55 u Kačićevoj ulici 9 (slika 2), gdje je bio smješten uz56 Kraljevski zemaljski kemijsko-analitički zavod,57 koji je vodio kemičar prof. dr. Srećko Bošnjaković (1865–1907).58
Slika 2. Zgrada bivše Kraljevske zemaljske uzorite pivnice u dvorištu Kačićeve 9. U njoj su se nekada nalazili Kraljevski zemaljski bakteriološki zavod i Kraljevski zemaljski kemijsko-analitički zavod. Sada je navedeni prostor Čuvaonica Etnografskoga muzeja u Zagrebu. Izvor: osobna arhiva, rujan 2023. / Former building of the Royal State Brewery in the courtyard of Kačićeva 9. These were previously the headquarters of the Royal State Institute of Bacteriology and the Royal State Institute for Chemical Analysis. Today, the building houses the Depot of the Ethnographic Museum in Zagreb.
Dr. Gutschy imenovan je 1913. prvim ravnateljem novoga bakteriološkog zavoda, koji je imao dva odjela: bakteriološki i kemijsko-analitički.59 Cjepivo protiv dizenterije počeo je proizvoditi 1914., a već od sljedeće godine cjepivo protiv tifusa i kolere.60 Od kada je u Carskoj i kraljevskoj posadnoj vojničkoj bolnici br. 23 (današnje Glazbeno učilište Elly Bašić u Vlaškoj 87)61 1. rujna 1916. otvoren vojni bakteriološki zavod (upravitelj dr. Gaal), Kraljevski zemaljski bakteriološki zavod obavljao je samo pretrage za civilne potrebe.62
Iste je godine dr. Gutschy pokušao proširiti postojeći Kralj. zem. bakteriološki zavod dvama novim odjelima: odjelom za Pasteurovo liječenje bjesnoće i odjelom za proizvodnju ljekovitih seruma i cjepiva (prvenstveno seruma protiv difterije). Navedeno je bilo zamišljeno još 1913., kad je Zavod dr. Gutschyja postao državni, međutim do ostvarenja tih ideja nije došlo tijekom Prvoga svjetskog rata.63 Nakon rata, dr. Gutschy je novim dopisom podsjetio Zemaljsku vladu na hitnu potrebu osnivanja Pasteurova zavoda te je 19. studenog 1918. tadašnji povjerenik za narodno zdravlje, dr. Radovan Marković (1874–1920),64 izdao rješenje kojim je dao Zavodu ovlast da bez odgađanja započne s proizvodnjom cjepiva protiv bjesnoće,65 što smatramo njegovim osnutkom.66 Nalazio se u krilu Kralj. zem. bakteriološkog zavoda u Kačićevoj ulici 9, a početak njegova rada veže se uz 27. prosinca 1918., kada je obavljeno prvo zaštitno cijepljenje protiv bjesnoće.67 Bio je to velik iskorak s obzirom na to da su bolesnici do tada morali putovati u Beč ili Budimpeštu kako bi dobili spomenuto cjepivo.68
Krajem 1919. Kralj. zem. bakteriološki zavod dijeli se na dva predstojništva: dr. Gutschy imenovan je predstojnikom Pasteurova zavoda, a dr. Otto Löwy (1890–1920) bakteriološkoga odjela, kojemu je povjerena administracija cjelokupnoga Zavoda.69 Nakon njegove smrti, Zavod je kratkotrajno vodio dr. Vyšek, a od 1921. vodstvo je preuzeo dr. Berislav Borčić stariji (1892–1977).70
Godine 1923. Kralj. zem. bakteriološki zavod promijenio je ime u Epidemiološki zavod te je organiziran u tri odjela: bakteriološko-serološki, antirabični (bivši Pasteurov zavod koji je prestao djelovati kao zasebna ustanova) i kemijski.71 Dr. Gutschy bio je predstojnik Pasteurova zavoda, odnosno antirabičnoga odjela do kraja 1924.,72 kada je na to mjesto došao dr. Slavko Palmović (1892–1972), koji je u Zavodu kao asistent radio od 1919.73 Bakteriološko-serološki odjel Epidemiološkoga zavoda preselio se 1926. u bivši Sljepački dom u Mlinarskoj ulici 10, a antirabični i kemijski odjel ostali su u Kačićevoj 9.74 Iste je godine Zavodu pridružen i Zavod za proizvodnju animalne limfe u Gundulićevoj 57 (opisan ranije) kao odjeljenje za cjepivo protiv boginja.75 Zavod je zatim promijenio ime u Higijenski zavod te iste godine postao dijelom nove organizacijske cjeline: Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja.76
2.4. Institut za socijalnu medicinu
Dvije godine prije, 15. kolovoza 1924.,77 otvorio se Institut za socijalnu medicinu Ministarstva narodnog zdravlja (MNZ) na adresi Mlinarska 10, na poticaj dr. Andrije Štampara (1888–1958), tadašnjega načelnika higijenskoga odjela u spomenutom Ministarstvu.78 Za ravnatelja Instituta postavljen je dr. Josip Rizner-Rasuhin (1892–1975).79 Početci Instituta vezani su uz rad Zdravstvenoga odsjeka za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje, koji je djelovao od 1920., odnosno uz njegove odjele (tzv. referade): odjel za socijalnu higijenu i epidemiologiju te odjel za zdravstvenu propagandu i proučavanje i poučavanje naroda.80 Osnivanjem samostalne ustanove za socijalno-medicinsku propagandu i nastavu MNZ-a, nov zamah dobili su zdravstveno prosvjećivanje naroda kroz filmove, zdravstveno-prosvjetni rad na selu i higijenski domaćinski tečajevi te ispitivanje narodne patologije uz obradu vitalno statističkih podataka.81 Godine 1926. Institut je posato dio novoosnovane zdravstvene ustanove: Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja.82
3. Bijela i Žuta zgrada na Zelenome brijegu (1926–1945)
Tijekom razdoblja od 1920. do 1925. osnovano je više od 250 socijalno-medicinskih ustanova diljem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, uključujući i prethodno spomenute. Rezultati su to velikoga projekta dr. Andrije Štampara, čime je postavio temelje preventivne medicine na našim prostorima. Istovremeno je započela i izgradnja novih zgrada Epidemiološkoga zavoda sredstvima MNZ-a i Higijenske škole (Škole narodnoga zdravlja) u Zagrebu sredstvima Rockefellerove zaklade.83
Rješenjem Ministarstva narodnoga zdravlja H. br. 35650 ex 1926.84i posebnim Pravilnikom,854. rujna 1926. osnovana je nova javnozdravstvena ustanova: Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja. Istim je aktom kao zasebna ustanova prestao djelovati tadašnji Epidemiološki zavod, koji je promijenio ime u Higijenski zavod i postao dijelom nove cjeline.86 Na čelu nove ustanove, sa sjedištem u Mlinarskoj 10,87 bio je dr. Berislav Borčić stariji,88 a njezina je zadaća bila da »služi za ispitivanje, suzbijanje, sprječavanje i liječenje zaraznih bolesti, bavi se svim pitanjima higijene i socijalne medicine«.89 Posebne zadaće Škole bile su »teoretski i praktični zdravstveni odgoj naroda, sa osobitim obzirom na higijenske potrebe sela u zemlji.«90
Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja imao je deset odjeljenja:91
administrativno
bakteriološko-epidemiološko
za biološke proizvode
kemijsko s odjelom za kontrolu živežnih namirnica
antirabično
za cjepivo protiv boginja
bolničko (Bolnica za zarazne bolesti)
parazitološko s odsjecima za zoologiju i za fitopatologiju
tehničko s odsjecima za asanaciju sela i za sanitarnu tehniku
za socijalnu medicinu s odsjecima za higijensku propagandu, za proučavanje narodne patologije i statistiku te za poučavanje naroda.
Novoosnovana ustanova se 1927. preselila na Zeleni brijeg u prostorije dvaju novih objekata, tzv. Bijele zgrade (Rockefellerova 2), u koju je smješten Higijenski zavod, te tzv. Žute zgrade (Rockefellerova 4), u koju je smještena Škola narodnoga zdravlja (ŠNZ).92 Nakon što je odbačen prvonagrađeni projekt Drage Iblera (1894–1964) iz 1922.,93 bijelu je zgradu projektirao ruski arhitekt Vasilij Mihajlovič Androsov (1873–1944), koji je radio u Arhitektonskom odjeljenju Ministarstva građevina u Beogradu.94 Žuta je zgrada izgrađena prema projektu iz 1924. koji potpisuju Juraj Denzler (1896–1981) i Mladen Kauzlarić (1896–1971).95 Nove zgrade svečano su otvorene 3. listopada 1927.96 Na taj su način, kako administrativno tako i arhitektonski putem blisko povezanih zgrada, objedinjene prethodno opisane ustanove u jedinstvenu instituciju za unapređenje zdravlja naroda (slika 3).
Slika 3. Zračna snimka Gupčeve zvijezde iz 1928. na kojoj se mogu uočiti novoizgrađene zgrade Higijenskoga zavoda (označena strelicom broj 1) i Škole narodnoga zdravlja (označena strelicom broj 2), ali i druge zdravstvene ustanove u neposrednoj blizini (Bolnica za zarazne bolesti, Gradski raskužni zavod). Izvor: Muzej grada Zagreba, Zbirka fotografija zagrebačkih vizura, MGZ fot. 16407., travanj 1928. / Aerial footage of the Gupčeva Zvijezda neighbourhood from 1928, featuring the newly built Institute of Hygiene (marked with arrow no. 1) and School of Public Health (marked with arrow no. 2) as well as other healthcare institutions in the immediate vicinity (the Infectious Disease Hospital, the City Institute of Sanitation).
Godine 1928. u sklopu ŠNZ-a osnovano je Seljačko sveučilište, u kojemu su se održavali tečajevi za seoske gospodare i seoske kućanice kako bi nakon završetka tečajeva bili pomoć liječnicima u širenju stečenog znanja na selu.97 Od drugih aktivnosti Odjeljenja za socijalnu medicinu Škole,98 valja istaknuti proizvodnju niza zdravstveno-prosvjetnih filmova s ciljem socijalno-medicinske edukacije šire javnosti (primarno seoskoga stanovništva), primjerice Martin u nebo (prvi hrvatski cjeloviti animirani film), Birtija (prvi hrvatski igrani film s kazališnim glumcima) i Spas male Zorice (prvi dječji film).99
Nakon osnivanja banovina u Kraljevini Jugoslaviji, 1930. razdvajaju se Zavod i Škola te Zavod nastavlja poslovati kao samostalna ustanova imena Higijenski zavod u Zagrebu. On je postao centralna ustanova higijenske službe u Savskoj banovini te je imao tri odjeljenja: bakteriološko-epidemiološko, kemijsko i bolničko.100 ŠNZ je nastavio svoj rad na području cjelokupne Kraljevine Jugoslavije, kao jedna od dviju centralnih socijalno-medicinskih ustanova (uz Centralni higijenski zavod u Beogradu).101 Dr. Berislav Borčić stariji nastavio je biti ravnatelj obiju ustanova na Zelenome brijegu, a tijekom njegova boravka u Kini (1930–1938), v.d. ravnatelja bio je dr. Milan Kraljević (1889–1978).102 U tome razdoblju, u Odjeljenju za biološke proizvode Škole (nekadašnji dio Higijenskog zavoda), započela je proizvodnja lijeka protiv sifilisa Neofenarzana, kao i prva domaća proizvodnja inzulina pod imenom Inzulin Zagreb.103 Nova upravna zgrada Bolnice za zarazne bolesti, koja istu funkciju ima i danas, izgrađena je 1931/32. te 1940–44. prema projektu arhitekta Drage Iblera,104 a 1934. izgrađen je suvremeni paviljon s mogućnošću pregradnje u više izolacijskih jedinica105 prema projektu arhitektice Zoje Dumengjić (1904–2000).106
Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. godine, Higijenski zavod u Zagrebu postao je Higijenski odsjek Odjela za narodno zdravlje Banske vlasti Banovine Hrvatske.107 Godinu nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 1942., tadašnji Higijenski odsjek zajedno sa ŠNZ-om postao je Zdravstveni zavod u Zagrebu.108 Zarazna bolnica prestala je biti dijelom Zdravstvenoga zavoda i postaje samostalnom ustanovom pod nazivom Gradska bolnica za zarazne bolesti pod upravom NDH.109
4. Nova država, nove promjene (1945–1991)
Nakon Drugoga svjetskog rata, pod novom jugoslavenskom vlašću, Higijenski zavod u Zagrebu djelovao je 1945. kao Higijensko-epidemiološki odjel Ministarstva narodnoga zdravlja Vlade Narodne Republike Hrvatske, jedne od sastavnica tadašnje države.110 Sljedeće je godine osnovan Higijenski zavod u Zagrebu (ravnatelj Josip Rasuhin)111 kao znanstvena ustanova Ministarstva, no bez epidemiološkoga odjela u svome sastavu jer je on bio dio novoosnovane sanitarne inspekcije Ministarstva narodnoga zdravlja.112 Uredbom Vlade iz kolovoza 1947. kao posebna ustanova ponovno je osnovan ŠNZ kao dio Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.113
Tri godine poslije, 1950., reorganizacijom Higijenskog zavoda, u njegov sastav ulaze sanitarna inspekcija Narodne Republike Hrvatske i Odjel za proizvodnju seruma i vakcina tvornice lijekova Pliva, kao i druge organizacije s kojima je Zavod usko surađivao, poput Sanitarno-epidemiološke stanice grada Zagreba.114 Ravnatelj Higijenskog zavoda bio je dr. Ivo Brodarec (1912–1989),115 koji je vodio Zavod od 1949. do 1974. godine116 te je istovremeno od 1950. do 1961. bio glavni sanitarni inspektor NR Hrvatske.117 Početkom 1951. dolazi do ujedinjavanja laboratorija Mikrobiološkoga zavoda Medicinskog fakulteta u Zagrebu i laboratorija Mikrobiološkoga odjela Higijenskog zavoda koji zajednički nastavljaju djelovati u sklopu Higijenskoga zavoda.118 Potom je iste godine Higijenski zavod u Zagrebu postao Centralni higijenski zavod u Zagrebu, istovremeno stručna, nastavna i proizvodna institucija, ali i središte sanitarno-higijenske službe u NR Hrvatskoj.119
Zavod se 1953. proširio Odjelom za zaštitu majki, dojenčadi i male djece te Odjelom za suzbijanje tuberkuloze. Iste je godine zdravstvena statistika ponovno postala dijelom djelatnosti kojima se Zavod bavi.120 Nekoliko godina poslije, 1956., odvojili su se Odjel za vakcine i serume te Odjel za kontrolu seruma i vakcina (osnovan 1952) u samostalni Serovakcinalni zavod u Zagrebu (koji je 1961. pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Ikića /1917–2014/121 prerastao u Imunološki zavod),122 a Odjel za zaštitu majki, dojenčadi i male djece postao je samostalnim Institutom za zaštitu majke i djeteta te je preseljen u novoizgrađenu zgradu arhitekta Vladimira Turine (1913–1968)123 u Klaićevoj ulici 16 (danas dio Klinike za dječje bolesti Zagreb).124 Služba za suzbijanje i proučavanje kroničnih nezaraznih bolesti osnovana je 1959. godine, a 1961. Zavod je promijenio ime u Republički zavod za zaštitu zdravlja, obavljajući poslove republičkoga zdravstvenog centra.125
Od 1970. godine ukinut je sustav zdravstvenih centara te zavodi postaju samostalne radne organizacije, a Republički zavod postaje Zavod za zaštitu zdravlja Socijalističke Republike Hrvatske.126 Nekoliko godina poslije, 1974., dr. Ivo Brodarec, dugogodišnji ravnatelj Zavoda, odlazi u mirovinu, a nasljeđuje ga dotadašnji voditelj Epidemiološkoga odjela, prof. dr. sc. Ante Hrabar (1925–2000).127 Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju iz 1981. formalno su osnovani referentni laboratoriji u sklopu Zavoda, afirmirajući tako iskustvo pojedinih laboratorija stjecano proteklih dvadesetak godina.128
Tijekom druge polovice XX. stoljeća izgrađeni su novi prostorni kapaciteti pa je tako 1957/58. godine dovršena Centralna zgrada Zavoda na adresi Rockefellerova 7 prema projektu arhitektice Zoje Dumengjić,129 a 1962. zgrada Virološkoga odjela Zavoda na adresi Rockefellerova 12.130
5. Jedinstven i samostalan (od 1991)
Osamostaljenjem Republike Hrvatske, 1991. godine Zavod je promijenio ime u Zavod za zaštitu zdravlja Republike Hrvatske te je tijekom Domovinskoga rata koordinirao djelovanje Preventivno-zdravstvenoga stožera u Glavnom sanitetskom stožeru RH.131
Sukladno zakonskim promjenama iz 1993., Zavod od 1994. nosi svoje današnje ime, Hrvatski zavod za javno zdravstvo.132 Zavod pomaže osnivanje županijskih zavoda za javno zdravstvo, a od 1997. njihova djelatnost postaje i preventivna školska medicina.133 Nakon umirovljenja prof. dr. sc. Ante Hrabara 1991. godine,134 prvi ravnatelj Zavoda u samostalnoj RH, od 1992. do 2000., bio je prof. dr. sc. Mate Ljubičić.135 Njega je kao v. d. zamijenio prof. dr. sc. Berislav Borčić mlađi (1932–2004), dugogodišnji voditelj Službe za epidemiologiju HZJZ-a i jedan od doajena hrvatske epidemiologije.136 Nakon njega, ravnateljica Zavoda bila je tijekom 2001. doc. dr. sc. Marija Strnad-Pešikan137 te od listopada iste godine, kao v. d. ravnateljice, prim. mr. sc. Vlasta Hrabak-Žerjavić.138 Od prosinca 2002. do prosinca 2004., ravnatelj Zavoda bio je mr. sc. Marijan Erceg.139 Prim. mr. sc. Željko Baklaić bio je ravnatelj HZJZ-a od 2005. do 2012. godine,140 a nakon njega, od 2012. do 2015., ravnateljica je bila dr. sc. Tamara Poljičanin.141 Zatim je v. d. ravnatelja bio doc. dr. sc. Ranko Stevanović,142 a od 10. svibnja 2016.143 ravnatelj HZJZ-a je izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak,144 koji je prethodno u dva navrata bio v. d. ravnatelja.145
Brojne javnozdravstvene institucije osnovane nakon 1991. godine postupno su postajale dijelom djelatnosti HZJZ-a.
Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade RH osnovan je 2002. godine Uredbom Vlade RH kao njezina stručna služba za potrebe obavljanja poslova vezanih uz primjenu Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga i provedbu Nacionalne strategije nadzora nad opojnim drogama, suzbijanja zlouporabe opojnih droga i pomoći ovisnicima o opojnim drogama.146 Godine 2010. Ured je promijenio ime u Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH.147 Od 2002. do 2018.148 Ured su vodili mr. sc. Ante Barbir, dr. med.,149 Zrinka Radnić, v. d.,150 Bernardica Juretić151, Dubravko Klarić152 te mr. Željko Petković, univ. spec. krim.153 Od 2019. Ured je postao dijelom HZJZ-a kao Služba za suzbijanje zlouporabe droga.154
Godine 2002., Uredbom Vlade RH,155 osnovan je Hrvatski zavod za prevenciju ovisnosti sa sjedištem u Zagrebu kao zdravstvena ustanova posvećena djelatnostima iz područja ovisnosti i zlouporabe opojnih droga. Zavod je godinu dana poslije156 pripojen HZJZ-u, a prije toga njegov je privremeni ravnatelj bio mr. sc. Ante Bagarić.157
Hrvatski zavod za mentalno zdravlje sa sjedištem u Zagrebu osnovan je Uredbom Vlade RH158 2003. godine kao zdravstvena ustanova čije su djelatnosti bile očuvanje i unapređenje mentalnoga zdravlja stanovništva, uključujući prikupljanje i analiziranje epidemioloških podataka o mentalnim bolestima i poremećajima na području RH, kao i vođenje državnoga registra oboljelih. Zavod je samostalno djelovao do 2010. godine kada je postao dijelom Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo.159 U tome razdoblju ravnatelji Zavoda bili su prim. dr. sc. Mirna Peršić Brida,160 Dubravko Kužina, dr. med.,161 te doc. dr. sc. Veljko Đorđević.162
Godine 1996. osnovan je Uredbom Vlade RH163 Hrvatski zavod za medicinu rada, djelatnost kojega je bila vezana uz specifičnu zdravstvenu zaštitu djelatnika na području RH, uključujući i preventivnu zdravstvenu zaštitu i statistička istraživanja iz područja medicine rada, kao i vođenje registra profesionalnih bolesti i nesreća na poslu Republike Hrvatske. Sjedište Zavoda bilo je u Aveniji Većeslava Holjevca 122 u Zagrebu.164 Od 1. siječnja 2009., Hrvatski zavod za medicinu rada postao je Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (HZZZSR).165 Iste je godine Zavod preselio na adresu Radoslava Cimermana 64a u Zagrebu.166 Ravnatelji Zavoda bili su prim. dr. sc. Igor Jelčić,167 prim. dr. sc. Marija Zavalić168 te prim. dr. sc. Marija Bubaš.169 Od 1. siječnja 2019., HZZZSR postao je dio HZJZ-a kao Služba za medicinu rada.170
Uredbom Vlade RH171 iz 1997. osnovan je Hrvatski zavod za toksikologiju sa sjedištem u Martićevoj 63a u Zagrebu. Zavod je osnovan temeljem tadašnjih Zakona o ustanovama i Zakona o zdravstvenoj zaštiti te se bavio ispitivanjem i evidentiranjem otrovnih tvari, planiranjem i nadziranjem provođenja mjera zaštite ljudi i okoliša od štetnoga djelovanja otrovnih tvari, praćenjem akutnih i kroničnih otrovanja osoba te davanjem toksikoloških mišljenja.172 Početci Zavoda sežu u Toksikološku službu Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske, osnovanu u svibnju 1991. koja preuzima nadzor nad obranom od kemijskoga, biološkoga i atomskoga oružja u RH.173 Osnovao ju je prof. dr. sc. Franjo Plavšić koji je od 1998.174 do 2012.175 bio ravnateljem Zavoda. Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga u športu (HADA), osnovana 2007. godine,176 pripojena je 2010. godine Hrvatskom zavodu za toksikologiju, koji od tada nosi naziv Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA).177 Ravnatelj HADA-e u razdoblju tijekom kojega je djelovala kao samostalna institucija bio je mr. sc. Damir Erceg, dr. med.,178 a njega je kao v. d. ravnatelja naslijedila dotadašnja zamjenica ravnatelja, Snježana Karlo.179 Nju je, kao predstojnik nove Službe za antidoping unutar HZTA-a zamijenio prim. dr. sc. Zoran Manojlović, dr. med.180 Godine 2012. prof. Plavšića je na mjestu ravnatelja HZTA-a naslijedio Zdravko Lovrić, dipl. ing.181 Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2018. godine,182 a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., HZTA postao je dio HZJZ-a te djeluje kao Služba za toksikologiju183 i Služba za antidoping.184
6. Zaključak
U svojih prvih 130 godina, Hrvatski zavod za javno zdravstvo prolazio je brojne promjene, prilagođavajući se tako društvenim okolnostima i znanstvenim izazovima. Dinamičnim organizacijskim izmjenama, djelatnosti iz brojnih područja postajale su dijelom HZJZ-a, stvarajući time središnju javnozdravstvenu ustanovu na našem području koja od 1994. nosi svoje današnje ime. Nakon posljednjih organizacijskih promjena iz 2019., kao i snažnih potresa koji su zadesili Hrvatsku tijekom 2020., HZJZ trenutačno djeluje na nekoliko različitih adresa. Unatoč prostornoj udaljenosti, cilj je jedinstven – očuvanje i unapređenje javnoga zdravstva. Nastavljajući svoju bogatu tradiciju, ususret završetku obnove svoje najstarije zgrade nakon gotovo stotinu godina od njezine izgradnje (slike 4a i 4b), Zavod spremno ulazi u novo desetljeće svoje povijesti.
Slika 4a i 4b. Obnovljena zgrada Higijenskoga zavoda (tzv. Bijela zgrada) u Rockefellerovoj 2. Otvorena je 1927. kao dio cjeline sa zgradom Škole narodnoga zdravlja (tzv. Žuta zgrada, u pozadini na slici 4a). Izvor: osobna arhiva, rujan 2024. / Renovated building of the Institute of Hygiene (known as the ‘White Building’) in Rockefellerova 2. It was opened in 1927 as part of a complex including the School of Public Health (known as the ‘Yellow Building’, in the background of Figure 4a).
IZVORI I LITERATURA185
Anonimno. 1877. »Dnevne bilježke. Ciepilište za animalno ciepivo«, Liečnički viestnik, 1, 6, str. 104.
Anonimno. 1878. »Razpravne viesti«, Liečnički viestnik, 2, 7, str. 108–109.
Anonimno. 1890. »Sitne viesti. Zavod za proizvadjanje animalnog cjepiva«, Liečnički viestnik, 12, 4, str. 60–61.
Anonimno. 1892a. »Sitne viesti«, Liečnički viestnik, 14, 2, str. 31.
Anonimno. 1892b. »Razpravne viesti«, Liečnički viestnik, 14, 6, str. 86–94.
Anonimno. 1892c. »Sitne viesti. Kolera.«, Liečnički viestnik, 14, 10, str. 179–180. [2.7.2024., postoji od prije]
Anonimno. 1893. »Novi zakon o ciepljenju boginja«, Liečnički viestnik, 15, 5, str. 69–76.
Grčević, Mihaela. 2018. »Rekonstrukcija napuštene zgrade Zemaljske uzorite pivnice u Kačićevoj ulici«, Muzeologija, 55, str. 174–182. (dostupno na:https://hrcak.srce.hr/file/322373, pristupljeno 11. IX. 2023.)
Habek, Dubravko, Mušlek, Ana-Marija. 2013. »Cijepljenje protiv velikih boginja u Županiji belovarsko-križevačkoj od 1887. do 1907. godine – povijesni osvrt«, Infektološki glasnik, 33, 4, str. 187–190.
Hess i Krippel. 1864. Slob. kralj. glavni grad Zagreb, Zagreb: Lithog. Hess i Krippel, Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (dostupno na:https://digitalna.nsk.hr/?pr=i&id=578561, pristupljeno 23. VII. 2024.)
Hrabar, Ante. 1987. »Razvitak i rad Zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske kroz 60 godina«, u: Šest desetljeća djelovanja Zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske 1927–1987, Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, str. 1–18.
http://psiholozi-vpz.hr/2007/11/ (pristupljeno 11. X. 2023.)
http://www.hzzzsr.hr/index.php/o-nama/ (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://adresari.rdd.hr/?concept=info&id=338452 (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://adresari.rdd.hr/?concept=info&id=342937 (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://adresari.rdd.hr/?concept=info&id=342941 (pristupljeno 11. X. 2023.)
https://adresari.rdd.hr/?concept=info&id=342942 (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://adresari.rdd.hr/?concept=info&id=342949 (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://de.wikipedia.org/wiki/Rudolf_Klemensiewicz (pristupljeno 10. VII. 2024.)
https://drogeiovisnosti.gov.hr/o-pomocniku-ravnatelja-51/51 (pristupljeno 14. VII. 2024.)
https://emz.hr/dogadjanja/svecano-je-otvorena-nova-cuvaonica/ (pristupljeno 11. VII. 2024.)
https://www.enciklopedija.hr/clanak/ikic-drago (pristupljeno 14. VII. 2024.)
https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39032 (pristupljeno 18. IX. 2023.)
https://hbl.lzmk.hr/Clanak/3718 (pristupljeno 7. IX. 2023.)
https://hbl.lzmk.hr/clanak/katicic-vladimir (pristupljeno 9. VII. 2024.)
https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2884 (pristupljeno 19. IX. 2023.)
https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7340 (pristupljeno 11. IX. 2023.)
https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7414 (pristupljeno 11. IX. 2023.)
https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7968 (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://ibler.hazu.hr/ (pristupljeno 14. VII. 2024.)
https://web.archive.org/web/20010425101631/http://www.hzjz.hr/novosti/novosti01.htm (inačica od 25. IV. 2001., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20020617142802/http://www.hzjz.hr/novosti/novosti09.htm (inačica od 17. VI. 2002., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20030429073739/http://www.hzjz.hr/novosti/novosti0212.htm (inačica od 29. IV. 2003., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20040815171444/http://www.hzt.hr/Hzt/ohzt.htm (inačica od 15. VIII. 2004., pristupljeno 3. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20041213092038/http://www.hzjz.hr/povijest.htm (inačica od 13. XII. 2004., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20070606224140/http://www.hzjz.hr/novosti.php?id=12846 (inačica od 6. VI. 2007., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20090718082256/http://www.hzzzsr.hr/ (inačica od 18. VII. 2009., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20100405235656/http://www.hada.hr:80/_new/about/34/kontakti (inačica od 5. IV. 2010., pristupljeno 3. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20110703162810/http://www.hada.hr/_new/about/34/kontakti (inačica od 3. VII. 2011., pristupljeno 3. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20111221224326/http://www.hzt.hr/kontakt.html (inačica od 21. XII. 2011., pristupljeno 3. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20120425202046/http://www.hzjz.hr/zavod.htm (inačica od 25. IV. 2012., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20120717054843/http://www.hzt.hr/kontakt.html (inačica od 17. VII. 2012., pristupljeno 3. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20120807042506/http://www.hzjz.hr/zavod.htm (inačica od 7. VIII. 2012., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20130225114316/http://hada.hr/_new/about/34/kontakti (inačica od 25. II. 2013., pristupljeno 4. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20150822185023/http://www.hzjz.hr/zavod/povijest/ (inačica od 22. VIII. 2015, pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20150823134018/http://www.hzjz.hr/zavod/ustroj/ (inačica od 23. VIII. 2015., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20170304193027/http://hzzzsr.hr/index.php/hr/home/33-vijesti/629-hrvatski-zavod-za-za%C5%A1titu-zdravlja-i-sigurnost-na-radu-postao-%C4%8Dlan-enetosh-a-2 (inačica od 4. III. 2017., pristupljeno 15. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20181122012256/http://www.hzt.hr/o-nama/o-zavodu.html (inačica od 22. XI. 2018., pristupljeno 3. X. 2023.)
https://web.archive.org/web/20190313195501/http://www.hzt.hr/o-nama/kontakt.html (inačica od 13. III. 2019., pristupljeno 5.X. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/arhitekti/juraj-denzler (pristupljeno 3. IX. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/arhitekti/kuno-waidmann (pristupljeno 3. IX. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/arhitekti/mladen-kauzlaric (pristupljeno 3. IX. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/arhitekti/vladimir-turina (pristupljeno 19. IX. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/arhitekti/zoja-dumengjic (pristupljeno 3. IX. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/zgrade/gunduliceva-57 (pristupljeno 3. IX. 2023.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/zgrade/kaciceva-9 (pristupljeno 11. VII. 2024.)
https://www.arhitektura-zagreba.com/zgrade/klaiceva-16-1?ulica=klaiceva (pristupljeno 19. IX. 2023.)
https://www.daz.hr/vodic/site/article/hr-dazg-961-bolnica-za-zarazne-bolesti-u-zagrebu (pristupljeno 21. VI. 2024.)
https://www.ellybasic.hr/?page_id=1510 (pristupljeno 10. VII. 2024.)
https://www.hzjz.hr/organizacijska-struktura/ (pristupljeno 15. X. 2023.)
https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/ (pristupljeno 21. X. 2023.)
https://www.hzjz.hr/sluzba-za-antidoping/ (pristupljeno 3. X. 2023.)
https://www.zvu.hr/laureati/laureati/2015/cv/zeljko_baklaic.htm (pristupljeno 15. X. 2023.)
HZZZSR. 2019. Godišnje izvješće za 2018. godinu, Zagreb: Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. (dostupno na:https://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2019/05/godisnje_izvjesce_2018.pdf, pristupljeno 15. X. 2023.)
Jeren, Tatjana, Beus, Ivan. 2013. »Kratki povijesni pregled razvoja Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljevi攫, u: Adriana Vince (ur.), 120 godina Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” Zagreb: 1893. – 2013., Zagreb: Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”, str. 1–15. (dostupno na:https://bfm.hr/wp-content/uploads/2019/10/120-godina-Klinike-KNJIGA.pdf, pristupljeno 10. IX. 2023.)
Jurković, Marija, Slišković, Ljubica. 2011. »Istaknuti vinkovački liječnici, stomatolozi i farmaceuti«, u: Jurković Marija, Landeka Marko (ur.), 180 godina Vinkovačke bolnice; Vinkovci: Opća bolnica Vinkovci i Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, str. 381–397. (dostupno na:https://library.foi.hr/dbook/index.php?B=1&item=X01281, pristupljeno 3. X. 2023.)
Katičić, Vladimir. 1936. »Dr. Julije Rogina«, Liječnički vjesnik, 58, 11, str. 507.
Katičić, Vladimir. 1943a. »Pregled gradiva za poviest zdravstva u Hrvatskoj i Slavoniji od god. 1850. do 1919. do konca zdravstvene autonomije«, Liečnički vjestnik, 65, 9, str. 265–270.
Katičić, Vladimir. 1943b. »Pregled gradiva za poviest zdravstva u Hrvatskoj i Slavoniji od god. 1850. do 1919. do konca zdravstvene autonomije. (Svršetak)«, Liečnički vjestnik, 65, 10, str. 292–305.
Kesić, Branko. 1976. »In memoriam Dr Josip Rasuhin 1892 – 1975«, Liječnički vjesnik, 98, 4, str. 216.
Kesić, Branko. 1978. »In memoriam Dr Berislav Borčić 1892–1977.«, Liječnički vjesnik, 100, 1, str. 37.
Kisić, Dubravka. 2014. Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar« 1926.-1939. – arhitektura i sanitarna tehnika u službi napredka, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture.
Kraljević, Milan, i dr. 1973. »O razvoju vakcine i vakcinacije protiv variole (1890 – 1923)«, u: Eugen Topolnik (ur.), I simpozij o historiji mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj do 1923. godine, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str. 63–70.
Lučić, Melina. 2008. Andrija Štampar (1888-1958): 120. obljetnica rođenja, 50. obljetnica smrti, 60. obljetnica Svjetske zdravstvene organizacije [katalog izložbe], Zagreb, Hrvatski državni arhiv.
Ljubičić, Mate. 2021. »Mirek - plemenit čovjek i častan hrvatski domoljub«, National Security and the Future, 22, 3, str. 15–18. (dostupno na:https://hrcak.srce.hr/file/390559, pristupljeno 15. X. 2023.)
Majcen, Vjekoslav. 1995. Filmska djelatnost Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ (1926. – 1960.), Zagreb, Hrvatski državni arhiv.
Majcen, Vjekoslav. 2001. Obrazovni film: Pregled povijesti hrvatskog obrazovnog filma, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, Hrvatska kinoteka.
Mihaljević, Fran. 1958. »Dr. Izidor Steinhardt, 22. IX. 1872. do 22. IX. 1958.«, Liječnički vjesnik, 80, 11–12, str. 771–772.
Muić, Vladimir. 1987. »Razvoj, sadašnje stanje i perspektive medicinske bakteriologije u SR Hrvatskoj«, u: Šest desetljeća djelovanja Zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske 1927–1987, Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, str. 19–24.
Palmović, Slavko. 1939. »Pasteurov zavod u Zagrebu od osnutka do konca 1937. godine«, Liječnički vjesnik, 61, 1, str. 54–61.
Palmović, Slavko. 1973. »O osnutku i razvoju zagrebačkog Pasteurova zavoda do 1923. godine«, u: Eugen Topolnik (ur.), I simpozij o historiji mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj do 1923. godine, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str. 81–83.
Paušek-Baždar, Snježana, Flegar, Vanja. 2016. »Srećko Bošnjaković, utemeljitelj prvog privatnog Javnog kemijsko-analitičkog zavoda u Zagrebu«, u: Snježana Paušek-Baždar, Ksenofont Ilakovac, Željko Kućan (ur.), Srećko Bošnjaković (1865. – 1907.), znanstvenik i poduzetnik, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 45–64. (dostupno na:https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=183286, pristupljeno 11. VII. 2024.)
Prebeg, Živko. 1954. »Razvitak higijenske službe u N. R. Hrvatskoj«, Liječnički vjesnik, 76, 11–12, str. 639–645.
Prezentacija o cjelovitoj obnovi i izgradnji nove Zarazne bolnice (dostupno na:https://bfm.hr/wp-content/uploads/2024/03/Prezentacija-ozujak-2024-1-1.pdf, pristupljeno 28. VII. 2024.)
Rajić Šikanjić, Petra, Perinić Lewis, Ana, Mašić, Boris. 2023. »Groblje sv. Tome i Vojničko groblje, Radićevo šetalište«, u: Grobljima starog Zagreba: znanstveno-popularni vodič, Zagreb: Medicinska naklada i Muzej grada Zagreba, str. 66–77.
Rakovac, Ladislav. 1899. »Dr. Viktor Struppi«, Liečnički viestnik, 21, 4, str. 133–134.
Redžepović, Sulejman. 1994. »Prof. dr. Ljudevit Gutschy, prvi urednik časopisa Priroda«, Priroda, 84, 800, str. 13–14.
Reichwein, Dragutin. 1916. »Dr. Ignjat pl. Thaller«, Liječnički vijesnik, 38, 6, str. 165–168.
Richter, Branimir, Ljubičić, Mate. 2003. »Korijeni«, u: Berislav Borčić (ur.), Hrvatski zavod za javno zdravstvo od osnutka do danas: 1893. – 2003, Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, str. 9–28.
Rješenje o imenovanju predsjednika, zamjenika predsjednika, članova i tajnika Hrvatskog savjeta za sigurnost prometa na cestama. NN 52/2000 od 23. 5. 2000.
Rješenje o imenovanju predstojnice Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 182/2003 od 17. 11. 2003.
Rješenje o imenovanju predstojnika Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 26/2002 od 19. 3. 2002.
Rješenje o imenovanju predstojnika Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 145/2008 od 15. 12. 2008.
Rješenje o imenovanju privremene ravnateljice Hrvatskog zavoda za mentalno zdravlje. NN 173/2003 od 31. 10. 2003.
Rješenje o imenovanju privremenog ravnatelja Hrvatskog zavoda za mentalno zdravlje. NN 141/2005 od 30. 11. 2005.
Rješenje o imenovanju vršiteljice dužnosti predstojnika Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 142/2003 od 10. 9. 2003.
Rješenje o razrješenju predstojnika Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 135/2003 od 27. 8. 2003.
Schlick, Isidor. 1890. »Sitne viesti. Zavod za animalno cjepivo«, Liečnički viestnik, 12, 11, str. 174.
Sremac, Đuro, Žuža, Branko. 2002. »Osnivanje Zavoda za proizvodnju animalnog cjepiva«, u: Hrvatsko zdravstveno zakonodavstvo 1830–1941., Zagreb: Školska knjiga, str. 101–102.
Statut Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Narodne novine (NN) 137/2023 od 15. 11. 2023.
Strukić, Kristian. 2015. Odjeci s bojišnice – Zagreb u Prvom svjetskom ratu, Zagreb: Muzej grada Zagreba.
Thaller, Lujo. 1943. »Nekrolog«, Liečnički vjestnik, 65, 11, str. 330–331.
Tomić-Karović, Kruna. 1973. »Ljudevit Gutschy«, u: Eugen Topolnik (ur.), I simpozij o historiji mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj do 1923. godine, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str. 107–117.
Uprava kr. zem. zavoda za proizvadjanje animalnog cjepiva. 1896. »Kr. zem. zavod za proizvadjanje animalnog cjepiva u Zagrebu«, Liečnički viestnik, 18, 6, str. 137–139.
Uredba Vlade RH o izmjeni Uredbe o osnivanju Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 19/2010 od 10. 2. 2010.
Uredba Vlade RH o osnivanju Hrvatske agencije za borbu protiv dopinga u športu. NN 18/2007 od 14. 2. 2007.
Uredba Vlade RH o osnivanju Hrvatskog zavoda za medicinu rada. NN 10/1996 od 6. 2. 1996.
Uredba Vlade RH o osnivanju Hrvatskog zavoda za mentalno zdravlje. NN 167/2003 od 22. 10. 2003.
Uredba Vlade RH o osnivanju Hrvatskog zavoda za prevenciju ovisnosti. NN 18/2002 od 27. 2. 2002.
Uredba Vlade RH o osnivanju Hrvatskog zavoda za toksikologiju. NN 101/1997 od 29. 9. 1997.
Uredba Vlade RH o osnivanju Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. NN 18/2002 od 27. 2. 2002.
Vodopija, Janko, Ljubičić, Mate. 1983. »Uz 65. obljetnicu Pasteurovog zavoda grada Zagreba«, u: Dani Zavoda 1983 – 65. obljetnica Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba, Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja grada Zagreba, str. 87–96.
Vučak, Ivica. 2014. »Gjuro Rihtarić i zagrebačko zdravstvo«, Liječničke novine, 14, 127, str. 51–59. (dostupno na:https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/lnpdf/2014/LN-127-za-web.pdf, pristupljeno 21. VI. 2024.)
Vučak, Ivica. 2016. »Bakteriolog, imunobiolog i plodan medicinski pisac Otto Löwy (1890. – 1920.)«, Liječničke novine, 16, 153, str. 66–68. (dostupno na:https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/lnpdf/153/ln-153web.pdf, pristupljeno 11. IX. 2023.)
Vučak, Ivica. 2024. »Milan Kraljević«, Liječničke novine, 24, 231, str. 72–75. (dostupno na:https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/lnpdf/2024/ln231.pdf, pristupljeno 9. VII. 2024.)
Vukičević, Marko. 2020. Zagreb 1914. – 1918.: Grad i stanovnici u Velikom ratu, Zagreb: Despot infinitus i Prehnit.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o športu. NN 124/2010 od 8. 11. 2010.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. NN 117/2008 od 13. 10. 2008.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. NN 71/2010 od 10. 6. 2010.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti. NN 121/2003 od 29. 7. 2003.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Narodne novine (NN) 100/2018 od 14. 11. 2018.
Zebec, Mirna, Vuletić, Silvije, Budak, Antun. 1997. Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar«. 70 godina rada na promicanju zdravlja hrvatskog puka, Zagreb: Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar«.