Review article
https://doi.org/10.21857/m3v76t1l4y
Identitetski đakovački putopisi Matka Peića
Mirko Ćurić
; Društvo hrvatskih književnika Ogranak Slavonsko-baranjsko-srijemski, Đakovo, Hrvatska
Abstract
Kao putopisac Matko Peić je homo viator, koji s puno poštovanja pa i oduševljenja dolazi u Đakovo, na Đakovačke vezove te svoje doživljaje iznosi u tri putopisna teksta. Peić definira ovu manifestaciju, prepoznaje njezinu važnost te je stavlja u svjetski kontekst, u prvom redu osjetivši njezin nacionalno-identitetski potencijal te se potrudio učiniti ga prihvatljivim i zanimljivim i onima koji su sve što sadrže Đakovački vezovi smatrali nižem oblicima kulture.
Peić se, u vremenu nesklonom snažnijoj nacionalnoj identifikaciji, služi metodama oblikovanja (ili potvrđivanja) identiteta putem promicanja kulture i vrijednosti unutar nacionalne zajednice koja ih oblikuje. Fukuyama (2020) prepoznaje takve postupke u „politici dostojanstva“, odnosno u thymósu koji je „sjedište današnje politike identiteta.“ No, Peić taj model koristi na specifičan način: dok je po Fukuyami ta politika prvenstveno usmjerena prema drugima, kao želja za priznanjem vlastitih vrijednosti, priznanja i uvažavanja u međunarodnom kontekstu, kod Peića je ova politika usmjerena u prvom redu prema svojima, prema vlastitoj nacionalnoj zajednici. Gustim asocijativnim tekstom on osvješćuje zajednicu o vlastitim vrijednostima, nastojeći učvršćivati vlastiti identitet (on ga smatra uglavnom formiranim) te ga reafirmirati, ali i rekonstruirati, posebice mjesni „slavonski“ identitet, koji želi odmaknuti od Reljkovićevih prosvjetiteljskih procjena.
Keywords
Matko Peić; putopisi; identitet; thymós; Đakovački vezovi
Hrčak ID:
330062
URI
Publication date:
26.3.2025.
Visits: 350 *