Hvar City Theatre Days, Vol. 51 No. 1, 2025.
Original scientific paper
Trauma: fraza-afekt u hrvatskoj drami
Sibila Petlevski
orcid.org/0000-0001-5006-2646
Abstract
U ovom tekstu samo je naznačen teorijski okvir, budući da smo se u dosadašnjim istraživanjima već bavili nasljeđem Morenovih ideja, Freudovim i Tauskovim pristupom traumi, a više puta smo se osvrnuli i na dramaturške i redateljske potencijale ove problematike u Kazalištu srama (Petlevski 2015). Zbog toga se fokus našeg interesa pomaknuo na tematizacije traume u drami. Iz korpusa novijeg hrvatskog dramskog pisma bavimo se Nestajanjem Tomislava Zajeca (2023), a bavimo se i dramaturškim učincima »vraćanja« psihodramskog u dramsko, na primjeru Dva i dvadeset Lade Kaštelan (2015). U Lyotardovom sustavu mišljenja, idiomi povezani s tijelom su egzistencije nabijene afektima. Međutim, pojam fraza-afekt kod Lyotarda ne treba olako prenositi iz domene filozofskosocijalne kritike (ispočetka inspirirane Freudovim teorijskim konceptima vezanim uz libido) u domenu teorije afekata, niti u teoriju političkih afekata, niti teoriju afekta-skripta Silvana S. Tomkinsa. Fraza-afekt ima mogućnost biti artikulirana (npr. u dramama T. Zajeca i L. Kaštelan) i argumentirana (npr. u analizi ovdje odabranih drama), ali to je moguće samo iz onoga što je u stalnom izmicanju i što se, lyotardovski rečeno, svodi na neargumentirani talog. Taj »talog« je uznemirujuć jer svoju dramsku logiku temelji na vanjskim manifestacijama traume čija unutarnja bit izmiče logici. Dramaturško umijeće Tomislava Zajeca i Lade Kaštelan leži u tome što se u dramama ovih hrvatskih spisatelja neargumentirani talog traumatske duševne boli – jednako vješto, iako na različite načine – prevodi u dramski zaplet o nemogućnosti iskazivanja traume.
Keywords
fraza-afekt; hrvatska drama; Kaštelan; Lyotard; Zajec
Hrčak ID:
330804
URI
Publication date:
14.5.2025.
Visits: 443 *