Original scientific paper
Umijeće kratke forme: Fincijeva aforistička filozofija
Abstract
Otvaranje Ane Karenjine aforizmom: „sve sretne obitelji sliče jedna drugoj; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“ prikazuje svu silinu ove književne forme. U povijesti književnoga i filozofskog izraza kratka je forma bila tek neznatno zastupljena u odnosu na dominantna djela u kojima je istaknuti dio podređen monumentalnoj cjelini. Ontološka i semantička podređenost dijela cjelini nekoga proznoga djela slijedi iz ideje hijerarhiziranoga načina pisanja. Njeguje se poredak važnosti dijelova u izvođenja priče, a dio može biti tek primjer koji čitatelja nakratko odvlači od priče kako bi ga još snažnije njoj vratio. Kratka forma, međutim, često temeljena na fragmentu zamišljena je drukčije. Semantika fragmenta može, ali ne mora proizlaziti iz smisla cjeline djela kojega je dio. Otuda fragment, diskontinuiranošću i rupturom teksta, nosi izvanhijerarhijski potencijal, omogućujući neovisnost dijela o cjelini, donoseći time formu u kojoj su svi dijelovi, prema načelu horizontalnosti, jednako važni. Interpretativnost se teksta tako ne mora odnositi samo na cjelinu, već svoj potencijal može graditi samo na pojedinom segmentu koji fundira kao zaseban izvor.
Keywords
Hrčak ID:
334133
URI
Publication date:
30.7.2025.
Visits: 315 *
