Original scientific paper

Vatroslav Donegani, voditelj gradnje i kipar đakovačke katedrale

Dragan Damjanović ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Abstract

Kraći sažetak
Članak govori o radu hrvatskoga kipara Vatroslava Doneganija pri gradnji i opremanju đakovačke katedrale. Usredotočuje se ponajprije na Doneganijeva ostvarenja u katedrali, no dotiče i ostatak skulptorova opusa u Slavoniji.


Duži sažetak
Uz Ivana Rendića, Vatroslav Donegani svakako je najznačajniji hrvatski kipar od šezdesetih do početka devedesetih godina 19. stoljeća. Rodom je iz Rijeke, a školovao se na Akademiji u Veneciji pedesetih godina 19. stoljeća, gdje stječe svoj specifičan pristup skulpturi negdje na pola puta između klasicizma, romantizma i realizma koji će zadržati cijeli život. Zahvaljujući sudjelovanju na natječaju za konjanički spomenik banu Jelačiću u Zagrebu, na kojem nije uspio pobijediti, s njegovim se radom upoznaje đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer koji mu nakon toga postaje pokrovitelj. Pomaže mu pri nastavku studija u Rimu šezdesetih godina, naručuje od njega svoju bistu, a 1867. prima ga u Đakovo gdje Donegani postaje nadzornik radova na izgradnji tamošnje katedrale te glavni skulptor. S izradom skulptura za katedralu počeo je tek 1875., što je Strossmayera dosta razočaralo te je počeo Doneganija smatrati lijenim. Izradio je najprije reljef Krista Spasitelja za zabat iznad glavnog portala, a potom, u drugoj polovini sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 19. stoljeća, i skulpture na svim oltarima u katedrali, osim oltara svetog Ilije, koji je povjeren austrijskom kiparu Georgu Feursteinu. Donegani je radio i sve skulpture na propovjedaonici katedrale na kojoj je, uz prikaze pojedinih svetaca, postavio i nekoliko reljefa iz kristološkog ciklusa, koji su ujedno jedine njegove figuralne kompozicije u toj crkvi. Od svih radova u katedrali, kvalitetom se osobito ističu skulpture svetih Ćirila i Metoda na istoimenom oltaru. Budući da je pri izradi većine skulptura morao, prema Strossmayerovim naredbama, slijediti stilski pristup ranorenesansnih majstora Ghibertija, Lucca della Robbije te Donatella, na pojedinim se djelima u određenoj primjećuju mjeri citati djela spomenutih umjetnika iako se ne može govoriti o doslovnom kopiranju. Donegani nije bio osobito vješt u izradi kompozicija tako da nije uspio, osim navedenih, relativno jednostavnih, reljefa na propovjedaonici, završiti i lunete portala katedrale, koje su mu također bile povjerene. Strossmayer stoga 1884. otpušta Doneganija iz svoje službe, a rad na lunetama prepušta njegovu dotadašnjem suradniku, češkom skulptoru i klesaru Tomi Wodički, koji će najveći dio posla i završiti, osim reljefa Uskrsnuća Kristova u luneti glavnog portala, koji će završiti slovenski kipar Alojzij Gangl. Ostavši u Đakovu sve do smrti 1899., Donegani, čini se, nije radio puno. Osim za katedralu, od važnijih njegovih radova treba istaknuti skulpturu Svetog Trojstva za crkvu u Sotinu iz 1876. te oltar u crkvi u obližnjem selu Mikanovcima početkom osamdesetih godina. Iz kasnog razdoblja njegove djelatnosti najznačajniji mu je rad restauracija đakovačke župne crkve svetog Jurja 1885. godine.

Keywords

Vatroslav Donegani; Josip Juraj Strossmayer; Đakovačka katedrala; historicizam; skulptura

Hrčak ID:

33982

URI

https://hrcak.srce.hr/33982

Publication date:

20.2.2009.

Article data in other languages: english

Visits: 4.204 *