Professional paper

Apozicija u hrvatskoj sintaksi: opis, analiza i primjeri

Luka Gaćeša orcid.org/0009-0009-5726-3024

Abstract

Apozicija je rečenični dio, odnosno imenica koja pobliže označava drugu imenicu i s njom se slaže u rodu, broju i padežu. U hrvatskoj jezikoslovnoj literaturi ističe se da apozicija može biti smještena i ispred i iza imenice na koju se odnosi. Većina autora slaže se da se mjesto apozicije u rečenici ne može uzimati kao pouzdan kriterij za njezino prepoznavanje, već da ključnu ulogu imaju semantički odnosi. Usporedbom definicija apozicije i atributa koje nalazimo u gramatikama može se zaključiti da se ove dvije kategorije razlikuju uglavnom prema vrsti riječi kojima se izražavaju te prema načinu slaganja s glavnom imenicom. Atribut može biti izražen raznim vrstama riječi uključujući imenice, ali i kombinacijama vrsta riječi (npr. imenice s prijedlogom – u prijedložnom izrazu). Za razliku od atributa, apozicija se može izraziti isključivo imenicama. Kao sintaktička kategorija, apozicija ne doprinosi informacijskoj strukturi rečenice, već ima ulogu isključivo na značenjskoj razini obogaćujući rečenicu svojim sadržajem. Apozicijom se može smatrati isključivo imenica koja dolazi uz vlastito ime bilo osobno ili zemljopisno i označava širi pojam od imenice uz koju stoji. Apozicijska rečenica definira se kao ona koja ima funkciju apozicije, odnosno koja izražava apozicijski odnos.

Keywords

apozicija; apozicija kao član rečeničnog niza; apozicija prema atributu; apozicijska rečenica; apozicija uz vlastito ime; položaj apozicije

Hrčak ID:

340441

URI

https://hrcak.srce.hr/340441

Publication date:

7.12.2025.

Visits: 534 *