Professional paper
Kovčežić od slonovače s rozetama iz Pirana i makedonska obnova na sjevernom Jadranu
Giovanni Luca
Abstract
KOVČEŽIĆ OD SLONOVAČE S ROZETAMA IZ PIRANA
I MAKEDONSKA OBNOVA NA SJEVERNOM JADRANU
Giovanni LUCA
Kategorija predmeta poznata kao kovčežići od slonovače s rozetama, predstavlja kulturnu
fazu umjetničkog života Carigrada i njegova prostora, u kojem se u velikoj mjeri osjeća
živo sjećanje na helenističko nasljeđe, na koji se usmjerava način proizvodnje u desetljećima
najbližim povratku figuralnog shvaćanja, nakon ikonoklastičke krize. Temeljna je to faza cijele
estetske struje makedonske odnosno srednjobizantske obnove: evolucija umjetničkog jezika
ponovno započinje tamo gdje je bila prisiljena prekinuti, u prvoj četvrtini 8. stoljeća, upravo
u trenutku kada je na Zapadu, u pokrajinama oko Jadranskog mora, cvjetao jedan drugi
preporod, onaj u doba Liutpranda, ne bez dragocjenog udjela grčko-bizantskog figuralnog
znanja, kojega su izvozili emigranti u bijegu od nepovoljne političke situacije.
Glavna produkcija kovčežića od slonovače s rozetama može se smjestiti između 10. i 11.
stoljeća, a kao posljedica znatne potražnje od strane imućnih slojeva dolazi do promjene
značajki prvih primjera, s jedne strane zbog štednje, rastavljajući originalne složene scene u
mnogo manjih pločica s određenim subjektom, a s druge strane pojednostavljujući glavne
likove do gubljenja njihova vlastita identiteta. Zbog toga u posljednjim desetljećima produkcije
i najslavnije figure poput Hipolita bile su izjednačene prikazima “puta”, koji su se obično
pojavljivali kao dodatak scenama profane tematike: primjer je to kovčežića iz Kopra (sredina
11. st.).
Izrađivač kovčežića koji se čuva u Muzeju u Puli (kraj 10. - poč. 11. st.) uspio je preobraziti
klasične dijelove temeljnog modela - primjer iz Verolija, danas u Victoria and Albert Museum
u Londonu - prema vlastitom figuralnom jeziku, ipak ne udaljivši se previše od ikonografskih
sadržaja, dopuštajući nam tako rekonstrukciju izravne linije koja povezuje dvije rukotvorine
i određivanje kronologije za pulski primjerak koja previše ne odstupa od one za kovčežić iz
Verolija (treća četvrtina 10. st.).
Česta prisutnost instrumenata i svirača u mnogim primjerima ovih predmeta daje povijesnoumjetničkoj
analizi valjano uporište za dodatnu usporedbu, omogućavajući postavljanje
dodatnih poveznica između modela i njihovih primjena, a ponajprije kontaminacije među
umjetnicima i ikonografskim deformacijama.
Keywords
Hrčak ID:
34477
URI
Publication date:
15.11.2008.
Visits: 2.979 *