Review article

Tranzicijsko društvo i stvaratelji kulture

Suzana Mihajlovska ; Elementary school "Ljuben Lape", Skopje, Macedonia

Abstract

Bivstvujući u svakodnevici u kojoj krik »O, tempora, o, mores!« postaje »Dobro jutro« našeg življenja, osobito u zemljama u tranziciji, razumljivo je zašto kultura postaje misaona imenica. To se ne događa iz razloga historijske gladi, nego radi nesposobnosti onih koji mijenjaju društveno uređenje da stvore kulturu u kojoj bi onaj koji plaća tranziciju razumio da se ono što se u nekim demokracijama razvijalo i postizalo stoljećima, ne može postići za jedno-dva desetljeća. Isti ti »mjenjači«, u nastojanju da se održe kao ikone spasa, sve češće posežu za vizualnim zasljepljivanjem onih na koje se te promjene društva, od jednog prema drugom uređenju, odnose.
Žrtve ovoga namjernoga »vizualnog zasljepljivanja« su oni zbog kojih se postoji i stvara, oni koji predstavljaju budućnost društva – djeca. Iz tog razloga suočeni smo sa situacijom u kojoj obrazovni i kulturni procesi sve više postaju svrhom zadovoljenja »vizualne gladi«, umjesto građenja vizualne kulture čovjeka. Ako tako razumijemo početke gubljenja kulture, ne treba čuditi da se upravo u obrazovanju djece do 14 godina najviše susrećemo s nedostatkom vizualne kulture, a time i kulture prihvaćanja svijeta, što pak rezultira nesposobnošću prihvaćanja različitosti kao mogućeg načina stvaranja kulture po mjeri čovjeka.
Prethodne lamentacije nisu same po sebi odgovor na pitanje što treba činiti, a što ne, već prije vapaj za novim pristupom kulturi, ne kao potrošnom dobru ili kao novom opijumu za mase, nego pristupu kulturi u kojem treba razviti sposobnost kultivirane percepcije svijeta kao osnovnog uvjeta za kreativnost i kulturu sâmu.

Keywords

proizvođenje kulture; percepcija; dehumanizacija; otuđenje

Hrčak ID:

36596

URI

https://hrcak.srce.hr/36596

Publication date:

26.2.2009.

Article data in other languages: english

Visits: 1.815 *