Original scientific paper

Medijski prikaz zbilje ili sjenine sjene sjena odrazova odraza stvarnosti

Đorđe Obradović ; Sveučilište u Dubrovniku

Abstract

Osjetila su obavila svoj posao i prenijela manje ili više izobličenu
izvornu pošiljateljevu poruku. Primatelj tada primljene nizove signala,
kodova, neovisno o tome jesu li to znakovi, zvukovi, slike, simboli ili
njihove kombinacije, tumači sam sebi spajajući ih u suvislu cjelinu, koliko
mu to mogućnosti dopuštaju. Prvu moguću smetnju može predstavljati
njegova sposobnost razumijevanja medijskih poruka – jasno određenje da
se radi o medijskome prikazu djelića zbilje, a ne o stvarnosti. Moglo bi se
postaviti pitanje: Pa tko to ne zna? Premda bi mogao slijediti brzopleti
odgovor da svatko zna razliku između medijske poruke i stvarnosti, on nije
točan. Razliku znaju samo osobe odgojene za primanje medijskih poruka.
Ili, kako piše u priručniku o odgoju za medije Život s medijima: „Poznavati
abecedu i znati čitati, danas kad već prevladava (medijska) vizualna kultura,
nije više dovoljno. Dok upozoravamo na klasičnu nepismenost, prisutnu i
u najrazvijenijim dijelovima svijeta, previđamo da smo mi u manje
razvijenim državama analfabeti ništa manje kobne vrste: medijski
nepismeni.“16
Tek kad su odgojeni za razumijevanje medija, ljudi stvaraju
predodžbu primljenih medijskih znakova, slika, zvukova i simbola kakvi bi
trebali (mogli) biti u stvarnosti. Nepismenome čovjeku znakovi jao ništa ne
znače, a pismeni ih čitajući u svome mozgu može protumačiti jaukom
vjernim kao da ga je uistinu čuo. Tko ne zna čitati notne zapise, može
samo gledati čudne znakove poredane na papiru, dok ih znalac može u
svojem mozgu pretvoriti u glazbu i zaključiti sviđa li mu se ona ili ne.

Keywords

komuniciranje; medijski prikaz stvarnosti; kodiranje poruke; smetnje u kanalu

Hrčak ID:

41452

URI

https://hrcak.srce.hr/41452

Publication date:

4.11.2007.

Article data in other languages: english

Visits: 4.095 *