Original scientific paper
Zapažanja o pravopisu i fonologiji staroslavenskih alternacija sn~šń, zn~žń, sl~šĺ u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku (prezentska paradigma)
Sofija Gadžijeva
; Staroslavenski institut, Zagreb
Abstract
U članku se analizira pravopis i fonologija staroslavenskih i hrvatskih crkvenoslavenskih (HCS) alternacija u kojima je nepalatalna alternanta suglasnička skupina zubni tjesnačnik i sonant. Analiza podataka dovodi do zaključka da je staroslavensko stanje očuvano, i to u dva aspekta: 1. alternacije su očuvane; 2. očuvana je i pojava povremenoga izostanka palatalizacije, ali tu pojavu ne uočavamo u prezentskoj paradigmi, već, kao i u staroslavenskom, u obliku part. pret. pas. ispred fonema e. Sama skupina glagola vrlo je mala, a i oblik 1. lica jd. manje
je sklon izostanku/neoznačavanju palatalnosti. Mogući je razlog tomu fonem u ispred kojega se i u staroslavenskim starijim spomenicima dosljednije čuvalo epentetsko ĺ. Oblici apstraktnoga morfološkoga glagola (AMG) -prazdniti poput isprazdnitь itd. kao i hiperkorektni oblik AMG blazniti s’blazdnit BrVO 21с pokazuju da se u HCS dalje razvila pravopisna tendencija koja se pojavila u staroslavenskom jeziku, a to je težnja pisara prema restauraciji suglasničkih skupina koje su u izgovoru bile davno pojednostavljene. U staroslavenskom jeziku to se pojednostavljenje odrazilo i u pismu. Analiza građe AMG -prazdniti pokazuje da se popisu staroslavenskih alternacija dodaje zdn ~ ždń s distantnom palatalizacijom. Ta alternacija nije potvrđena u staroslavenskom jer je skupina zdn bila u mnogim potvrdama pojednostavljena: zdn > zn. Jedino je u Fraščićevu psaltiru u AMG -prazdniti ostala staroslavenska alternacija zn ~žń, koju u tom spomeniku vidimo u brojnim potvrdama, a usporedo je u istom tekstu kao tvrda alternanta potvrđena i zdn. Norma je za HCS tekstove s obzirom na količinski suodnos i na obuhvat spomenika upravo alternacija zdn ~ ždń koja nije potvrđena u kanonskim staroslavenskim
tekstovima. U HCS tekstovima alternacija zn ~ žń može se smatrati arhaičnom crtom koju dobro čuva Fraščićev psaltir. Kod AMG slati zastupljena je alternacija sl ~ šĺ, a ne staroslavenska alternacija l ~ ĺ.
Palatalizacija novonastale skupine sl u HCS rukopisima provedena je vrlo dosljedno (u staroslavenskom te pojave uopće nije bilo; ni kod jednog leksema staroslavenskog AMG sъlati nema niti jednog oblika s tom promjenom, tj. s mekom alternantom šl). U HCS postoji samo jedna potvrda u kojoj je s očuvan, tj. nije palataliziran: imperativ 2. l. mn. poslite (BrN2 177d).
Keywords
pravopis; staroslavenski jezik; hrvatski crkvenoslavenski jezik; morfonologija; alternacije; glagol; prezentska paradigma
Hrčak ID:
48036
URI
Publication date:
31.12.2009.
Visits: 2.333 *