Review article

VIŠEPLODOVE TRUDNOĆE NAKON IZVANTJELESNE OPLODNJE

Miro Kasum ; Klinika za ženske bolesti i porode Medicinskog fakulteta u Zagrebu i KBC-a, Petrova 13, Zagreb

Abstract

Rano nakon primjene indukcije ovulacije, kod izvantjelesne oplodnje, osim češćeg zanošenja uslijedila je veća učestalost multiplih trudnoća, naročito onih višeg reda (>3). Od 1980.–1997. godine porasla je učestalost porođenih dvojaka za 52%, a trudnoća višeg reda za čak 404%. Prema podacima iz 2004. godine u Europi je ukupna stopa zanošenja po aspiraciji i transferu bila 24,7% vs. 28,4%, uz stopu pojedinačno rođenih 73,6% i višeplodnih 26,4%, od čega je na blizance otpadalo 24,4%, na trojke 3%, a na četvorke 0,04%. Većina je multiplih trudnoća nakon izvantjelesne oplodnje multizigotna, premda je i učestalost monozigotnih u porastu od 0,4% na 1% do 5%, najčešće u stadiju blastociste i kod mikromanipulacijskih postupaka na zamecima. Kod svih trudnoća nakon izvantjelesne oplodnje češće su fetalne, maternalne i neonatalne komplikacije, što je izraženije kod višeplodovih trudnoća koje su sklonije prijevremenim porodima. Neonatalne komplikacije su uglavnom rezultat preranog rađanja, a očituju se hipotrofijom djeteta, povišenim morbiditetom i mortalitetom te kasnim neurološkim posljedicama. Da bi se izbjegle nepoželjne nuspojave, kod postupka izvantjelesne oplodnje treba indukcijom ovulacije postići zadovoljavajuću stopu zanošenja, a preventivnim mjerama spriječiti višeplodove trudnoće, dok u slučaju neuspjeha treba reducirati prekobrojne ili nepravilne trudnoće.

Keywords

višeplodove trudnoće; izvantjelesna oplodnja; ishod trudnoće; redukcija fetusa

Hrčak ID:

65709

URI

https://hrcak.srce.hr/65709

Publication date:

1.3.2009.

Article data in other languages: english

Visits: 1.700 *