Other
Politički paradoks
Paul Ricoeur
Abstract
Mađarska antistaljinistička pobuna 1956. godine autoru je povod za temeljito
promišljanje političkih struktura čovjekove egzistencije, napose političke
moći. Takvo promišljanje polazi od uvida o autonomiji političkoga spram
ekonomske i klasne strukture društva. Otuda proistječe ne samo specifična
racionalnost države i politike nego i specifična politička zla vezana uz samu
prirodu političke moći/vlasti. Specifična racionalnost, specifično zlo, u tome
je dvostruka i paradoksalna originalnost političkoga. Zadaća je političke filozofije
da učini eksplicitnom tu originalnost i razjasni njezin paradoks: najveće
političko zlo vezuje se uz najveću političku racionalnost, političko otuđenje
postoji upravo zato što je političko relativno autonomno. Autonomija političkoga
nije samo ideja čovjekova stupanja u čovječnost preko građanskosti,
nego i specifičnost političke u opreci spram ekonomske veze. Razumijevanju
i kritici političkog paradoksa može se pristupiti samo ako se odrede jasne
granice političkoj sferi i uvidi li se valjanost razlikovanja između političkoga
i ekonomskoga. Svaka kritika pretpostavlja tu distinkciju i ni u kojem je
pogledu ne dokida. U ponovnom pronalaženju smisla političkoga potreban
je povratak Rousseauovu promišljanju, nastavljajući se na povratak antičkim
misliocima (napose Aristotelovoj Politici) kao osnovi za svaku kritiku moći/
vlasti. Istina političkoga, kao zbiljnost idealiteta države, pravna je jednakost
svakoga pred svima, nesvodljiva na klasne sukobe, na dinamiku ekonomske
prevlasti i otuđenja. Ali država je i volja, upravljanje i fizička prisila. Stoga
političko kao umna organizacija podrazumijeva politiku kao odluku: političko
ne ide bez politike. Za razliku od političkoga koje postoji samo u velikim trenucima,
u “krizama”, u “prekretnicama”, na raskrsnicama povijesti, politika
je shvaćena kao skup postupaka kojima je cilj osvajanje, izvršavanje i očuvanje
vlasti/moći. Upravo politika postavlja problem političkoga zla. Što ne znači
da je moć/vlast isto što i zlo. No moć/vlast osobito je podložna zlu; ona je
u povijesti možda najveća prilika za zlo i najveća demonstracija zla. I to zato
što je moć/vlast nešto veoma veliko, zato što je moć/vlast instrument povijesne
racionalnosti države. To je temeljni politički paradoks. Praktično rješenje
toga paradoksa, postići da država postoji a da ne postoji u prevelikoj mjeri,
moguće je samo demokratskom kontrolom naroda nad državom iznalaženjem
institucionalnih tehnika namijenjenih omogućavanju izvršavanja vlasti i onemogućavanju
njezine zlouporabe.
Keywords
političko; politika; država; moć; vlast; politička racionalnost; političko zlo; Platon; Aristotel; Machiavelli; Rousseau; Hegel; Marx
Hrčak ID:
81932
URI
Publication date:
14.5.2012.
Visits: 4.259 *