Review article
SJEMENSKE JEDINICE OBIČNE JELE (ABIES ALBA MILL.) NA PODRUČJU GORSKOGA KOTARA
Karmelo Poštenjak
Marija Gradećki-Poštenjak
; Croatian forest research institute
Abstract
Najveće povrćine jelovih šuma u Hrvatskoj nalaze se u Gorskom kotaru – na području obrasloga visokog krša, a to je ujedno i njezin optimum areala. Specifičnost orografije krša kao makroklime i mikroklime uvjetovale su da na ovom relativno malom prostoru postoji velika raznolikost staništa, podneblja, flore i faune. Jelu nalazimo na različitim položajima, na nadmorskoj visini od < 500
do > 1200 m. Iako se najveše površine jelovih sastojina nalaze na vapnencima, dolaze još i na vapneno-dolomitnim, dolomitnim i silikatnim podlogama. Različite geološke podloge formirale su više od deset tipova tala koja se razlikuju po fizičkokemijsko-biološkim obilježjima. Jelu najčešće nalazimo u mješovitim (rijetko čistim) sastojinama s bukvom, smrekom, gorskim javorom i brijestom, gdje raste u 11 ekološko-gospodarskih tipova šuma (I-B-11, I-B-30, I-C-10, I-C-11, I-C-12, I-C-20, I-C-30, I-C-40, I-C-50, I-C-60, I-C-61). Njezin fenotip bitno se razlikuje po ekološko-gospodarskim tipovima, što je prepoznatljivo iz određenih taksacijskih parametara kao što su: visine stabala, širine i dužine krošanja. Također se bitno razlikuju i njezine biološko-gospodarske osobitosti: rast i prirast, broj stabala/
ha, volumni prirast/ha i dr. Uzevši u obzir znatne orografske, visinske, geološke, pedološke, biljnosociološke i biološko-uzgojno-gospodarske raznolikosti jelovih sastojina, razvidno je da razdioba šuma na sjemenske jedinice jele u Gorskom kotaru iz 1999. godine
zanemaruje veliku raznolikost njezinih sastojina, te ju stoga treba dopuniti.
Keywords
Gorski kotar; obična jela; sjemenske jedinice
Hrčak ID:
93189
URI
Publication date:
28.12.2011.
Visits: 1.309 *