Review article

Narodno kazalište u Zadru od 1945. do 1955. godine

Teodora Vigato

Abstract

Osnivanje Narodnoga kazališta u Zadru nakon Drugoga svjetskog rata imalo je zadaću obnoviti gotovo iščezli hrvatski jezik i kulturu u javnom životu nakon dvadesetogodišnje talijanske okupacije. S druge pak strane trebao se kazalištem propagirati duh novih ideja koje su u komunističku Hrvatsku i Jugoslaviju dolazile uglavnom iz Sovjetskog Saveza. Prvih par godina kazališnog života u Zadru poletne su godine u stvaranju ansambla, publike i kritike, a potom je uslijedila velika kriza. S jedne su strane bili kadrovski problemi, a s druge strane osiromašena zemlja u kojoj je trebalo mnogo umješnosti kako bi se napravila scenografija za novu premijeru. U Zadar godine 1954. iz Zagreba dolazi redatelj Miro Marotti, a nekako u isto vrijeme u kazalištu počinje raditi scenograf Zdenko Venturini. Umjetnički osnaženi pred kraj prvoga desetljeća, s pozornice su počeli uklanjati diletantizam, šablonizirani glumački postupci i preživjela scenska artificijelnost. Autorica posebno analizira novu publiku te govori o kazališnoj kritici koja ima posebne kriterije vrjednovanja odigranih predstava.

Keywords

Narodno kazalište u Zadru; repertoar, publika; kazališna kritika; komunistička Jugoslavija; 1945. – 1955

Hrčak ID:

94496

URI

https://hrcak.srce.hr/94496

Publication date:

29.12.2012.

Article data in other languages: english

Visits: 3.145 *