Original scientific paper

Zagrebački klub "Kvak" i glazba s posebnim osvrtom na razdoblje od osnutka 1879. do 1907. godine

Nada Bezić ; Knjižnica Hrvatskog glazbenog zavoda, Zagreb, Croatia

Abstract

Klub "Kvak", osnovan vjerojatno po uzoru na društva Schlaraffia u drugim dijelovima Austro-ugarske monarhije, djelovao je u Zagrebu od 1879. do 1941. godine. Osnovni je cilj kluba bila zabava uz profinjeni humor, dok su političke i vjerske teme bile zabranjene. Maskota kluba bila je žaba, od čega potječe i ime kluba. Članovi su bili isključivo muškarci, uglavnom pripadnici viših slojeva, imučniji građani i umjetnici, a svaki je imao posebno kvakačko ime. Mnogi su bili članovi drugih uglednih društava (npr. Hrvatskog pjevačkog društva "Kolo") i institucija. Sastajali su se svake subote i dvaput godišnje organizirali priredbe, a gotovo sva druženja uključivala su i glazbene izvedbe. Premda su bila zatvorena za širu javnost, njihov je repertoar bio poznat i izvan sjedišta "Kvaka" (pa i izvan Zagreba, npr. u Požegi), prije svega zahvaljujući tiskanim kvakačkim skladbama i izvedbama opereta-parodija.
Gornju granicu razmatranog razdoblja odredili su raspoloživi (nepotpuno sačuvani) izvori. Tijekom tih gotovo 30 godina u klubu je bilo ukupno 65 članova, od kojih su neki bili profesionalni muzičari poput Nikole Fallera, no glazbom su se većinom bavili amateri raznih zanimanja (npr. Milan Smrekar, plodan kvakačskladatelj, inače odvjetnik). Od autora kvakačkih tekstova ističe se komediograf i bankar Julije Šenoa, jedan od osnivača kluba.
Popis repertoara donosi 55 skladbi iz pera kvakača ili pisanih za „Kvak«, te 62 skladbe koje su bile dio njihovog repertoara. Sačuvane note nalaze se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, knjižnici Hrvatskoga glazbenog zavoda i Muzeju grada Zagreba, u kojem je „Kvak« predstavljen i u stalnom postavu.
Uglavnom je riječ o kratkim i jednostavnim popijevkama i kupletima. Posebno se ističu glazbeno-scenska djela, osobito operete-parodije, pri čemu su se kvakači nadovezali na bečku kazališnu tradiciju. Najuspješnije među njima su skladali ne-kvakači Gjuro Eisenhuth i Srećko Albini. Nakon pojačanog zanimanja istraživača za "Kvak" u posljednja dva desetljeća došlo je i do suvremene izvedbe kvakačke operete-parodije Otelo u Zagrebu 2002. godine.

Keywords

Klub „Kvak“; Zagreb; opereta-parodija; Julije Šenoa; Gjuro Eisenhuth; Nikola Faller

Hrčak ID:

95737

URI

https://hrcak.srce.hr/95737

Publication date:

15.6.2012.

Article data in other languages: english

Visits: 3.539 *