Riječki teološki časopis, Vol. 9 No. 1, 1997.
Conference paper
NADA I ESHATON Čekanje lica Gospodnjeg ili čekanje Godot-a?
Marijan Jurčević
; Teologija u Rijeci - područni studij KBF Zagreb, Sveučilišta u Zagrebu
Abstract
Riječ nada asocira nas na budućnost, na nešto što će doći. Čovjek je homo sperans - nadajući čovjek.' Nada ne nastaje iz neke posebne psihologije ili određene ideologije. Nada je utkana u ljudsku strukturu i s njom čovjek nadilazi dimenzije ovog svijeta. Zato možemo govoriti o nadi koja gleda prema gore tzv. vertikalnoj nadi i o nadi koja gleda prema naprijed tj. o horizontalnoj nadi.
Svaki govor o nadi je u opasnosti da skrene u poetičnost ili u imaginaciju. Zato se kršćanska nada veže s eshatologijom koja uvjetuje način i sadržaj nadanja. Kršćanska nada svoj vez s Eshatonom oslanja na skrivenog Boga (Deus absconditusj za spasenje skrivenog Čovjeka (Homo absconditus)
Čovjek se nada susretu sa živim Bogom. "Bog je onih koji se nadaju." Zato je čovjekov put u budućnost, put čekanja Boga. Bog se sam daruje onome koga ljubi. A današnje iskustvo Boga je iskustvo našeg Eshatona. Isus nas već sad, makar ne još potpuno, uvodi u iskustvo Boga i konačne 'Novosti'.
Anticipacija Eshatona već nas sad uvodi u transformaciju tjelesnog tijela, u duhovno tijelo koje će se dovršiti tek u novom stvaranju. Tada će tjelesna materijalnost biti zamijenjena duhovnom materijalnošću. Raspadljiva materijalnost bit će zamijenjena neraspadljivom. Radi se o novom nebu i novoj zemlji prema kojima je usmjerena kršćanska nada.
Keywords
Hrčak ID:
96855
URI
Publication date:
26.6.1997.
Visits: 2.016 *