Professional paper
LOVOSTAJ I NAJMANJA VELIČINA U ZAKONU O SLATKOVODNOM RIBARSTVU
Josip Popović
; Gradski sekretarijat za poljoprivredu i šumarstvo, Grad Zagreb
Abstract
U vrijeme prije donošenja novog Zakona o slatkovodnom ribarstvu razmotreno je pitanje lovostajnog razdoblja i najmanje dopuštene lovne mjere. Analizirane su postojeće naredbe uz zaključak da se postojećim zakonskim mjerama u kojima se štite grabežljive vrste, istodobno ne štiti njihov plijen, te se tako narušava prirodna ravnoteža. S tog se razloga preporučuje zakonska zaštita i za određene riblje vrste (plijena) budući da su to neuzgojne vrste koje se ne mogu naći na tržištu.
Poseban je problem zaštita endemičnih, rijetkih i prorijeđenih vrsta riba koje do sada nisu zaštićene postojećim zakonom. U vezi s tim predložen je i popis od 15 vrsta koje bi trebalo zakonski zaštititi. Iako su korisnici ribolovnog područja dužni Republičkom zavodu za zaštitu prirode dostaviti podatke o izlovu žaba, Naredbama o zaštiti vodenih životinja nisu obuhvaćene žabe te se preporučuje izrada Zakonskih propisa u vezi sa žabama, pijavicama i slatkovodnim školjkama. Sve naredbe u vezi sa zaštitom ribe i drugih vodenih životinja izričito se odnose na otvorene vode. Stoga je to potrebno proširiti i na zatvorene vode u kojima postoje uvjeti za razmnožavanje i rast vodenih organizama. Šljunčare i ostale niskoproduktivne vode potrebno je uvrstiti u sportsko-ekonomske vode s posebnim režimom bez zakonskih ograničenja na ekonomskoj osnovi uz prevlast uzgojenih vrsta unutar ihtiopopulacije.
Keywords
Hrčak ID:
70477
URI
Publication date:
31.3.1993.
Visits: 1.367 *