Original scientific paper

O višesmislici i dva argumenta iz višesmislice

Dražen Pehar

Abstract

Autor razmatra i kritizira dva argumenta iz višesmislice: S. Pinkerov argument iz višesmislice za hipotezu takozvanoga ‘jezika misli’ i argument iz višesmislice protiv davidsonovske ‘semantike istinosnih uvjeta’ što ga je predložila K. P. Parsons. Oslanjajući se uglavnom na G. Harmana i D. Davidsona, on nastoji pokazati da Pinker/Parsons argumenti dijele jednu zajedničku strategiju i također impliciraju i/ili
sugeriraju jedan, po njegovu sudu neprihvatljiv, pojam višesmislice. Raspravljajući o Pinkerovu argumentu, on nastoji objasniti na koji su način razlike u tumačenju višesmislice reflektirane u promjenama javnih i svima dostupnih aspekata uporabe jezika. U diskusiji pak o argumentu protiv ‘semantike istinosnih uvjeta’ on, contra Parsons,
nastoji objasniti u kojem je smislu moguće govoriti o istinosnim uvjetima za višesmislice, a da to ne znači prijetnju Davidsonovom pristupu teoriji značenja. Autor, na koncu, brani teoriju višesmislice kao jednoga vida neznanja/neodlučivosti i tvrdi da ta teorija predstavlja i plauzibilniju i realističniju teorijsku opciju od one na
kojoj su Pinker i Parsons temeljili svoje argumente, a koju nalazimo i kod Aristotela (prema jednom tumačenju), K. Bacha ili W. Lycana.

Keywords

Višesmislica; teorije višesmislice; tumačenje/disambiguiranje; argumenti iz višesmislice; hipoteza ‘jezika misli’; semantika istinosnih uvjeta; neodlučivost; neznanje

Hrčak ID:

102

URI

https://hrcak.srce.hr/102

Publication date:

7.12.2005.

Article data in other languages: english

Visits: 2.256 *