Review article
Susret – otkrivanje bitka
Ante Akrap
; Catholic Faculty of Theology, University of Split
Abstract
Ovaj članak želi istražiti filozofsku misao Martina Bubera.
Da bismo se približili njegovoj misli bilo je potrebno sučeliti ga
sa pozicijama različitih autora, različitih vremena i pogleda. Za
naše razmišljanje o dijalogici polazna točka jest pojam ja kao
odnos, koji nam dozvoljava shvatiti antropološku stvarnost i
izraziti svoj vrijednosni sud.
U povijesti antropologije zamjećujemo dvije linije, prvu koja
promatra ja kao situirano i zaštićeno, ali izolirano i drugu koja
pak ne priznaje ja ako nije u odnosu, uvijek prema onome koji mi
stoji nasuprot. U toj i takvoj konstelaciji odnosa Buber s jedne, a
Levinas s druge strane figuriraju bez sumnje kao dva simbolična
izričaja velikog obrata u interpretaciji čovjekova života.
Uspoređujući dijalogiku i egzistencijalizam dolazimo do
zaključka da pored zajedničkog cilja, ostvarenja čovjeka, postoji
velika različitost u gledanju na čovjeka. U dijalogici susrećemo
čovjeka naših dana, čovjeka u intelektualnoj i duhovnoj
krizi, čovjeka koji preuzima u novom spokojstvu, svjestan, u
punoj odgovornosti svoju sudbinu. Čovjek kojeg nam nudi
egzistencijalizam jest čovjek beznađa, čovjek krize, čovjek straha
i očaja, čovjek tjeskobe.
Martin Buber figurira bez sumnje kao značajan izričaj velikog
zaokreta u interpretaciji ljudske egzistencije u suvremenoj
antropologiji. Koristeći fenomenološku metodu Buber shvaća
i otkriva prisutnost ja u trostrukom odnosu: ja u odnosu
prema svijetu, čovjeku i odnos prema duhovnoj stvarnosti.
Fenomenologija i ontologija dvije su paradigme koje uvjetuju
čitavo istraživanje o apriornosti bitka, obrađenog kao odnos.
Buberov filozofski govor jest meditacija o bitku, o istinskom
prihvaćanju bitka u svom neprestanom otkrivanju preko
iskustva i relacije, na takav način da iskustvo i odnos postanu
predznak objave prisutnosti, postojanja, ponašanje, artikulacije
bitka u određenoj stvarnosti bića.
Nemoguće je u govoru o odnosu zaobići E. Levinasa čije
umovanje ima sve karakteristike odnosne filozofije. Središnja
ideja antropologije međuljudskog kod Levinasa je primat
drugoga, označen kao ‘epifanija lica’. Levinas ne ističe samo
važnost odnosa s drugim, nego uspostavlja superiornost (premoć)
ti u odnosu na ja. Za njega nije dostatna teoretsko-spoznajna
međusubjektivnost, nego etička međusubjektivnost.
Levinas svojom antropološkom postavkom potvrđuje
primat odgovornosti nad slobodom, primat etike u odnosu na
ontologiju.
Za razliku od Levinasa u filozofiji J.P. Sartrea nema mjesta
za drugost budući da nedostaje odnos. Temeljni problem
Sartrea jest sloboda i samoostvarenje čovjeka. Njegova filozofija
usmjerena na antropološko pitanje, koje u sebi uključuje i
problematiku Boga. U Sartreovoj ontologiji odlučujuću važnost
ima razlikovanje ‘biće – po – sebi’ i ‘biće – za – sebe’.
Filozofija definirana kao dijalogizam dala je veliki doprinos u
suvremenom antropološkom istraživanju. Gramatički prijedlog
‘zwischen’ zauzima u njoj centralno mjesto, toliko da se njegova
filozofija može definirati kao ‘ontologija između’ - ontologija
uzajamnosti.
U susretanju, čovjek susreće drugoga, njegov svijet, i
upravo u nutarnjem susretanju čovjek nalazi transcendenciju,
jer u svakoj sferi ja-ti dotičemo rub Ti vječnoga, u svakom ti
imenujemo Ti apsolutni. Dakle, svaki istinski dijalog, svaki
istinski odnos treba dovesti čovjeka do odnosa s Ti apsolutnim.
Keywords
dijaloška filozofija; egzistencijalizam; subjektivnost; ja – ti; susret; odnos; drugost; uzajamnost; dijalog
Hrčak ID:
93047
URI
Publication date:
15.12.2004.
Visits: 2.981 *