Skip to the main content

Original scientific paper

PROCJENA GENETSKE RAZLIČITOSTI HRVATSKIH SORATA PŠENICE UPOTREBOM SSR I AFLP MARKERA

Sonja Petrović ; J.J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agriculture in Osijek, Croatia
Sonja Marić ; J.J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agriculture in Osijek, Croatia
Tihomir Čupić ; Agricultural Institute Osijek, Osijek, Croatia
Georg Drezner ; Agricultural Institute Osijek, Osijek, Croatia
Ildikó Karsai ; Agricultural Institute, Centre for Agricultural Research, Hungarian Academy of Sciences, Martonvásár, Hungary


Full text: croatian pdf 395 Kb

page 18-24

downloads: 375

cite

Full text: english pdf 395 Kb

page 18-24

downloads: 527

cite


Abstract

Razvoj i održivost genetske različitosti germplazme ozime pšenice jedan je od osnovnih uvjeta za uspjeh u budućim oplemenjivačkim programima. Odabir divergentnih i genetski različitih roditelja najvažniji je korak u stvaranju novih superiornih sorata. Opasnost od genetske erozije je pogotovo prisutna u manjim oplemenjivačkim programima koji imaju manji ograničenih proizvodnih površina u kojima se selekcija odvija u sličnim uvjetima uzgoja. Upotreba molekularnih markera u procjeni genetske različitosti sorata ozime pšenice je ograničena u hrvatskim oplemenjivačkim programima. Cilj ovoga istraživanja je bio procijeniti genetsku različitost hrvatske sorata ozime pšenice koristeći SSR i AFLP markere. U istraživanje je bilo uključeni 40 sorata ozime pšenice iz hrvatskih i stranih oplemenjivačkih centara. Korišten je set od 26 mikrosatelitnih početnica s kojima se nastojao pokriti genom pšenice sa 42 kromosoma. Prosječna udaljenost iznosila je
0,66. Najveća udaljenost zabilježena je između sorata Zlatna dolina i Lela (dij=0,98), dok su najsličnije sorte bila Super Žitarka i Barbara s genetskom udaljenosti od dij=0,21. Pomoću četiri kombinacije AFLP početnica proizvedeno je ukupno 108 polimorfnih fragmenata sa prosjekom od 34 fragmenta po kombinaciji. Prosječno je utvrđeno 27 polimorfnih alela po kombinaciji i prosječnom vrijednosti PIC od 0,34. Specifični AFLP fragmenti uspješno su razlučili tri sorte pšenice: Žitarku, Super Žitarku i Barbaru te se stoga mogu koristiti za njihovu identifikaciju. Grupiranje sorata bilo je u skladu s njihovim podrijetlom i podacima o pedigreu.

Keywords

pšenica; genetska različitost; SSR; AFLP

Hrčak ID:

94624

URI

https://hrcak.srce.hr/94624

Publication date:

17.12.2012.

Article data in other languages: english

Visits: 2.249 *