Conference paper
Jean-Jacques Rousseau – frère ennemi političkog liberalizma
Dragutin Lalović
; Faculty of Political Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Je li Rousseau samorazumljivi neprijatelj političkog liberalizma, kao što glasi
čuveni besprizivni pravorijek I. Berlina? Drukčije rečeno, je li on zastupnik
radikalne (čak “totalitarne”) demokracije, apologet pučke suverenosti i opaki
plebejski “prijatelj naroda” (tzv. “pozitivne slobode”), koji previđa važnost
negativne slobode individua i podjele vlasti? Zagovara li Rousseau, kao republikanski
politički teoretičar, s jedne strane i politički liberalizam, a s druge
strane ne samo različito nego i oprečno shvaćanje političke slobode? U prvom
se dijelu izlaganja podsjeća na to da se Rousseauova politička teorija oblikuje
u osviještenoj i potpunoj opreci spram fiziokratskog ekonomskog liberalizma,
koji slobodu svodi na ekonomsku i pravnu, a modernog čovjeka na bourgeois.
U tome je Rousseau veoma blizak Tocquevilleu koji fiziokratsku doktrinu dovodi
u pitanje sa stajališta političkog liberalizma. U drugom dijelu sažeto se
prikazuje i vrednuje kritika Rousseauova političkog nauka (političke slobode i
pučke suverenosti) sa stajališta klasičnoga političkog liberalizma B. Constanta.
U trećem se završnom i najvažnijem dijelu pokazuje da primjerena usporedba
Rousseauova i liberalnoga političkog nauka mora pažljivo razlikovati
pojmovne sklopove u kojima se očituje srodnost (poimanje naroda i podjele
vlasti) od onih u kojima se očituje suprotnost (poimanje naroda, zakona, općenite
volje i citoyena). Otuda je Rousseau i frere i ennemi, dakle, frere ennemi
političkoga liberalizma, premda ne i ekonomskog liberizma.
Keywords
politička sloboda; politički liberalizam; ekonomski liberizam; fiziokracija; narod; zakon; općenita volja; podjela vlasti; Rousseau; Tocqueville; Constant
Hrčak ID:
97870
URI
Publication date:
14.2.2013.
Visits: 1.817 *