Skip to the main content

Review article

Republikanizam i liberalizam u svjetlu Hegelove znanosti o državi

Domagoj Vujeva ; Faculty of Political Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia


Full text: croatian pdf 114 Kb

page 143-157

downloads: 736

cite


Abstract

U prvom dijelu teksta prikazuje se republikanska pozicija mladoga Hegela.
Ta je pozicija razvijena u prvom redu u otklonu spram kršćanstva koje Hegel
smatra duhovnim osloncem političkog despotizma i glavnim uzrokom njemačke
duhovne, društvene i političke zaostalosti. Glavni razlog pogubnog
utjecaja kršćanstva, prema Hegelu, jest njegov privatni karakter, činjenica
da ono čovjeka uči preziru ovozemaljskog života, nesposobnosti da vlastitim
snagama postigne moralno savršenstvo i pretvara ga u objekt transcendentne
moći. Kršćanstvu Hegel suprotstavlja grčke narodne religije, odnosno antičke
republikanske poretke kao jedine primjerene čovjekovoj slobodi, ističući ih
kao uzor i za vlastito vrijeme. U drugom dijelu pokazuje se kako je Hegelovo
odustajanje od mladalačkih republikansko-demokratskih ideala i priklanjanje
nasljednoj monarhiji posljedica pojave liberalnog momenta u njegovoj političkoj
filozofiji. Prihvaćajući princip subjektiviteta kao nadmoćan princip novoga
vremena, Hegel shvaća da je nemoguć povratak supstancijalnom običajnosnom
jedinstvu grčkoga polisa. Istovremeno, u konstitucionalnoj monarhiji
nasljednog tipa vidi jedini poredak primjeren modernim uvjetima, jer u njoj je
sačuvana autonomija nepolitičkih sfera u državi, dok je istovremeno – u monarhu
koji nije ovisan o volji onih koji su podvrgnuti njegovoj vlasti – zajamčeno
državno jedinstvo nasuprot građanskom društvu kao prostoru interesnog
pluraliteta i socio-ekonomskih razlika. Naposljetku, nastoji se pokazati kako,
unatoč Hegelovu izričitom optiranju za nasljednu monarhiju i odbacivanju
republike, i zrela Hegelova politička filozofija sadrži republikansku dimenziju.
Radi se o svojevrsnoj proturječnosti republikanske forme i monarhijskog
sadržaja političke države. Politička država naime nije (samo) aparat moći koji
služi kao protuteža građanskom društvu, nego je definirana kao sfera istinskog
političkog zajedništva. Ali ona nije oblikovana djelovanjem pojedinaca,
nego je njihov politički subjektivitet utjelovljen u nasljednom monarhu. Ta
proturječnost, odnosno republikanska bit političke države upućuje na zaključak
da je i u pojmovnom polju Filozofije prava političku emancipaciju moguće
misliti kao prirodnu i nužnu konzekvencu građanske emancipacije.

Keywords

republikanizam; liberalizam; Hegel

Hrčak ID:

97875

URI

https://hrcak.srce.hr/97875

Publication date:

14.2.2013.

Article data in other languages: english

Visits: 2.023 *