Original scientific paper

Interes za hrvatsku pučku likovnu umjetnost

Branka Vojnović ; Etnografski muzej Split

Abstract

U članku se nastoji prikazati povijesni pregled popularnoga i znanstvenoga interesa za hrvatsku pučku likovnu umjetnost, od razdoblja romantizma, sa zaključnim osvrtom na današnje stanje. Dok su se romantičari, putopisci i kolekcionari prošloga stoljeća divili kolektivnome stvaralačkome geniju naroda, industrijalci i likovni djelatnici, početkom našega stoljeća, željeli su ga oživotvoriti proizvodnjom dekorativnih predmeta, pogotovo tekstila, po pučkim uzorima. Između dva svjetska rata javljaju se pokušaji stvaranja likovnih i drugih teorija, na osnovu analiza pučke produkcije, usko povezani s težnjom za prepoznatljivim nacionalnim izrazom, među kojima ističemo važnost teorijskih stavova slikara Lj. Babića. Istovremeno se pučko rukotvorstvo počinje etnološki proučavati i muzeografski obrađivati, čime se prvenstvo njegove estetske vrijednosti zamjenjuje sviješću o važnosti dokumentiranja i očuvanja hrvatske pučke likovne kulture. Najveći doprinos proučavanju hrvatske narodne umjetnosti dao je M. Gavazzi, koji je svojom knjigom iz 1944. god. ukazao na nedostatke isključivo estetske valorizacije, te na nazamjenjivu ulogu etnologa u proučavanju ove vrste likovne djelatnosti. U razdoblju nakon II. svjetskog rata obrađuju se tek pojedine vrste predmeta ili motivi ukrašavanja, povećava se broj znanstvenih radova i muzejskih izložbi na ovu temu, ali se do danas nije uspjela izgraditi suvremena znanstvena sinteza. Hrvatska pučka likovna umjetnost opterećena je i danas terminološkom i fenomenološkom nedefiniranošću. Ona bi se trebala proučavati prvenstveno kao dio hrvatskoga folklora, s kvalitetama trajanja i transformacija, pretpostavljajući vrijednost ove kulturne pojave vladajućim estetskim normama.

Keywords

Hrčak ID:

108730

URI

https://hrcak.srce.hr/108730

Publication date:

20.12.1993.

Article data in other languages: english

Visits: 1.535 *