Review article

Lokalni porezi i pravo Europske unije

Otto Taucher ; Faculty of Law, Karl-Franzens University, Graz, Austria

Abstract

Od trenutka pristupanja Europskoj uniji svako pravno razmatranje lokalnih poreza u Hrvatskoj bilo bi nepotpuno ako se ne bi uzimalo u obzir i pravo Europske unije. U slučaju nepodudarnosti nacionalnog prava s odredbama koje proizlaze iz prava Unije i iscrpno su definirane u skladu sa sudskom praksom Europskog suda pravde, provedbeni organi (uprava, sudovi) moraju izravno primijeniti te odredbe. Zato ne ostaje prostor ni za kakvu nacionalnu regulativu.
Suprotno tome, zakonodavstvo ima zadatak (u predviđenom roku) transformirati u nacionalni pravni sustav prije svega one odredbe direktiva koje se u skladu sa sudskom praksom Europskog suda pravde ne primjenjuju izravno. Na temelju stalne sudske prakse Europskog suda pravde zastarjela je zamisao da u slučaju zakona o komunalnim davanjima, zbog njihove lokalne ograničenosti i
mjesnih okolnosti, temeljne slobode koje proizlaze iz primarnog prava same po sebi ne mogu imati izravni učinak. U tom kontekstu kao bitne treba navesti presudu
Europskog suda pravde C-72/03 (2004.) koja se odnosi na slobodu prometa
robe (čl. 28ff Ugovora o načinu rada Europske unije) te presude C-17/00
(2001.), C-134/03 (2005.), C-544/03 (2005.) i C-169/08 (2009.) koje se
odnose na slobodu pružanja usluga (čl. 56ff tog Ugovora). Zabrana subvencija
i drugih državnih poticaja prema čl. 107ff Ugovora također ima izravan učinak vezano za zakone o lokalnim davanjima. Dostatno su definirane odredbe s izravnim učinkom (sekundarnog prava) sadržane u čl. 401. Sistemske smjernice o porezu na dodanu vrijednost (2006/112/EG), u čl. 1/2. i 1/3. Sistemske smjernice o trošarinama te u čl. 14. Smjernice o upravljanju otpadom (2008/98/
EG; Europski sud pravde C-254/08, 2009.). Da bi se od početka isključila pitanja o odgovornosti države zbog propusta u hrvatskom zakonodavstvu, ono treba u nacionalno pravo (žurno) integrirati odredbe definirane čl. 9. Okvirne direktive o vodama koje se odnose na određivanje naknada, i to tako da budu poticaj za učinkovito korištenje voda i otpadnih voda, te na postizanje cilja da se troškovi dodjeljuju odnosno zaračunavaju pravično s obzirom na to tko proizvodi koliko otpadnih voda, kao što su primjerice skupine korisnika poput industrije, domaćinstava, poljoprivrede. Čini se da sadržaj čl. 9. Okvirne direktive o vodama nije tako iscrpno definiran da bi slijedom sudske prakse Europskog suda pravde mogao imati izravan učinak.

Keywords

lokalno porezno pravo; lokalni porezi; pravo Europske unije; primarno pravo; sekundarno pravo; Okvirna direktiva o vodama; Smjernica o upravljanju otpadom

Hrčak ID:

132478

URI

https://hrcak.srce.hr/132478

Publication date:

16.6.2011.

Article data in other languages: english german

Visits: 2.031 *