Original scientific paper

BAROKNO KIPARSTVO KOD VARAŽDINSKIH FRANJEVACA

Doris Baričević

Abstract

Franjevačka crkva Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu jedan je od najvrijednijih umjetničkih spomenika tog grada, zahvaljujući u velikoj mjeri brojnim kamenim i drvenim kipovima nastalim od sredine 17. do sredine 18. stoljeća. Posebna vrijedno­st tog baroknog kiparstva kod varaždinskih franjevaca leži u tome, da veliki dio tih baroknih kipova potječe od domaćih varaždinskih kipara i nosi stilska obilježja vrlo specifična za barokno kiparstvo prve polovice 18. stoljeća u tom gradu. Uz domaće majstore dijelove kipovima ukrašenog crkvenog namještaja izrađivali su i strani kipari iz Maribora i austrijske Štajerske, vjerojatno iz Graza.
Od djela 17. stoljeća treba u prvom redu istaknuti kamenu plastiku portala i fa­sade kao i samostanskog klaustra. Iz pedesetih godina 17. st. potječu dva kamena anđela na portalu crkve, koji najvjerojatnije potječu od jednog ranobaroknog kipara austrijske Štajerske, dok kipovi u nišama fasade - sv. Franjo, sv. Antun i sv. Ivan Kr­stitelj - kao i kip sv. Franje Asiškog na stupu usred klaustra - potječu od istaknutog varaždinskog kipara Ivana Jakoba Altenbacha, koji u posljednjoj četvrtini 17. st. razvija svoju razgranatu djelatnost kao jedan od najboljih domaćih kipara tog vremena u sjevernoj Hrvatskoj. Od crkvenog namještaja 17. stoljeća sačuvana je samo velika reprezentativna propovjedaonica iz vremena oko 1670. godine, koja obliciraa svoje arhitektonske konstrukcije i gustom hrskavičnom ornamentikom predstavlja tipično djelo manirizma. Njezini brojni kipovi imaju srodnosti s plastikom propovjedaonice u crkvi pavlinskog samostana u Olimju, što možda upućuje na pavlinskog kipara. Ta­
kođer iz 17. St. sačuvale su se dvije svetice, sada smještene na atici znatno mlađeg oltara sv. Ane. Njihov stav, tip lica i tok nabora sasvim očito derivira iz štajerskog kiparstva naglašenih manirističkih značajki po uzoru na kipara Bartolomeja Bluembergera.Veličanstveni glavni oltar nastao 1698-1702. godine nastao je sa svoje tri menze
i golemim dvokatnim retablom po nacrtu franjevca Kristofora Zettla, a polikromirao i pozlatio ga je zagrebački slikar Joakim Shidt. Njegovi brojni izvanredno kvalitetni kipovi potječu od jednog mariborskog kipara i to, prema mišljenju S. Vrišera, od Franje Kristofa Reissa, koji između 1692-1711. g. djeluje u Mariboru kao vodeći kipar grada. Također stranog kipara, vjerojatno jednog od značajnijih kipara Graza, naslućujemo kao majstora pobočnog oltara sv. Antuna Padovanskog iz 1739. godine.
Njegovi kipovi, posebno sv. Franjo Ksaverski i sv. Ivan Nepomuk odaju kipara velike likovne kulture i zanatskog znanja. Pripisati mu možemo i kip Marije Skapularske na istoimenom oltaru na suprotnoj strani crkvene lađe.
Svi ostali pokrajnji oltari franjevačke crkve, njih pet iz vremena od 1725. do 1748. godine skoro su identične konstrukcije i ornamentike, a i kipovi imaju srodne crte i očito potječu iz iste kiparske radionice. Njihove lako prepoznatljive specifične osobine tipične su za varaždinsko kiparstvo prve polovine 18. st. koje taj svoj stilski biljeg zahvaljuje uglavnom domaćem kiparu Ivanu Adamu Rosembergeru. To speci­fično varaždinsko kiparstvo koje prodire daleko izvan granica samog grada priklju­čuje se tokovima alpskog kiparstva na višoj razini kvalitete.

Keywords

Hrčak ID:

134248

URI

https://hrcak.srce.hr/134248

Publication date:

5.12.1994.

Article data in other languages: german

Visits: 1.732 *