Review article
HENLEOVA PETLJA KAO PREKRETNICA SPOSOBNOSTI KONCENTRIRANJA BUBREGA SISAVACA: POVIJESNI PREGLED
Efstathios Koulouridis
Ioannis Koulouridis
Abstract
Prvi se opis bubrežnih tubula iz 1662. pripisuje Lorenzu Belliniju, a četiri je godine kasnije Marcello Malpighi opisao glomerul. Godine 1842. je Sir William Bowman opisao kapsulu koja okružuje malpigijevo tjelešce i njegovu vezu s bubrežnim tubulima te uveo “ekskretornu” hipotezu o stvaranju urina. Iste je godine Carl Ludwig uveo je “filtracijsko‑reasorpcijsku” hipotezu stvaranja urina. Bowmanova je hipoteza bila prihvaćena od strane tzv. “vitalista”, a Ludwigova hipoteza od strane tzv. “mehanicista”. U jeku tog sukoba Jakob Henle opisao je 1862. homonimne petlje u obliku slova “U”, ali njegovo je otkriće zanemareno. Godine 1942. je Werner Kuhn, fizikalni kemičar, predložio ideju da je Henleova petlja možda prirodni analogon kopče protustrujnog multiplikacijskog sustava koji koncentrira urin u bubrezima sisavaca. Godine su 1951. Kuhn, Hargitay i Wirz eksperimentalno pokazali da da je Henleova petlja najvažniji dio protustrujnog multiplikacijskog sustava mehanizma za koncentriranje urina u bubrezima sisavaca. Nova je teorija prihvaćena od strane anglofonih znanstvenika kasnije, 1958. godine, kada su Carl Gottschalk i Margaret Mylle objavili svoj eksperimentalni rad i dokazali da je Kuhnova teorija bila točna. Gottschalk je sažeo dokaze sakupljenog znanja 1962., tri stoljeća nakon prvog opisa bubrežnih tubula i jednog stoljeća nakon opisa Henleove petlje.
Keywords
Henleova petlja; mehanizam formiranja urina; vitalisti; mehanicisti; protustrujni multiplikacijski sustav
Hrčak ID:
134991
URI
Publication date:
15.12.2014.
Visits: 2.247 *