Original scientific paper

VARAŽDIN U VALJAVCEVO DOBA

Ljubica Radović

Abstract

Matija Valjavec došao je 1854. za suplenta na Kraljevsku veliku gimnaziju u Varaždinu. To je bilo vrijeme jačanja neoapsolutizma u cijeloj Habsburškoj Monarhiji. U Varaždinu je zatekao velik broj stranih činovnika, većinom Ceha i Slovenaca (narod ih je zvao Bachovi husari). Njihov zadatak je bio da se uspješno provede germanizacija. Njemački jezik ulazi u upotrebu u urede, škole i svakodnevni život. Ministar nastave i bogoštovlja Leo Thun germanizaciju gimnazija opravdava ovako: "Nenjemački jezici (osim talijanskoga) nemaju razinu na kojoj se može temeljiti moderna
znanost". Poslije poraza Austrije 1859. strani učitelji i činovnici napustili su Varaždin. 1861. sastao se Hrvatski sabor na čijem su zasjedanju političke stranke formirale svoj stav prema Austriji i Ugarskoj.
Iako je politički život u Monarhiji zaživio, Varaždin je godinama čekao na obnovu Magistrata. Utanačenjem Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Hrvatska je samostalna u bogoštovlju, nastavi, pravosuđu i unutrašnjoj upravi, ali je izgubila financijsku samostalnost.
Stanje u gospodarstvu se pogoršalo. U Varaždinu uz nekoliko manjih tvornica, prevladava obrt i manufaktura, a odobrenje za izgradnju željezničke pruge stiglo je tek 1884. I pored ograničenih novčanih sredstava Varaždin gradi reprezentativne zgrade kao što su zgrada Gimnazije i Kazališta. Obitelji Nestl povjerio je uređenje zelenih
površina, tako će Varaždin imati gradskog vrtlara trideset četiri (34) godine prije Zagreba. U predizbornom periodu u gradu je vrlo živo. Stranački protivnici ne biraju sredstva, borbu vode putem tiska, kao i u Županijskoj i Gradskoj skupštini. Nezadovoljstvo u gradu izaziva Rauchov izborni zakon po kojem je broj zastupnika za grad Varaždin
smanjen sa četiri na dva zastupnika.
Neki hstovi napadaju banove i vladu zbog korupcije i političkog nemorala. Oni im se odužuju tako da traže od Duhovnog stola da ih zabrani. Ban Vakanović traži zabranu "Pučkog prijatelja". Dok Vakanović traži zabranu pojedinih listova, Ivan Mažuranić uvodi slobodu tiska. Kulturni krugovi s oduševljenjem su dočekali otvorenje Zagrebačkog sveučilišta 1874. Varaždin je u korist Sveučilišta priložio pet tisuća (5000) forinti. Grad je kroz svoju dugu povijest pomagao sirotinju i udovice, osnovao ubožnicu i nahodište, a njegovi ranarnici pri polaganju prisege obvezali su se da će liječiti siromašne besplatno. Sudbina ovog grada do današnjih dana su prognani i izbjeglice koji su u Varaždinu uvijek nalazih utočište. Poslije poraza Austrije 1866. grupe bečkih građana bježe pred Prusima i sklanjaju
se u naš grad. Ista sudbina zadesila je izbjeglice iz Bosne i Hercegovine u vrijeme Bosansko-hercegovačkog ustanka (1875-1878.).
Od 1991. do današnjih dana Varaždin pruža utočište tisućama izbjeghh i prognanih. Na njegovoj humanosti mogu mu mnogi pozavidjeti.

Keywords

Hrčak ID:

135106

URI

https://hrcak.srce.hr/135106

Publication date:

5.12.2001.

Article data in other languages: german

Visits: 1.596 *