Review article
Neki aspekti hrvatske likovne kritike s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godine
Igor Loinjak
; Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
Abstract
Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća mlađa se generacija likovnih kritičara počela zanimati za nove kritičarske i teorijsko-umjetničke obrasce. Uključivanjem dijela jugoslavenskih umjetnika u tijekove međunarodne umjetničke scene, došlo je do bitnih promjena u pristupu cjelokupnom sustavu umjetnosti. Novi su oblici umjetničkoga izražavanja zahtijevali stručnu valorizaciju pa je bilo nužno razvijati likovnu kritiku koja bi se aktivno bavila novonastalom situacijom. Time se otvorio prostor za likovne kritičare nešto drugačijih teorijskih orijentacija koji su s velikim zanimanjem sudjelovali u kulturnom životu sredine u kojoj su djelovali. Afirmativnim su se stavom prema novim pojavama osobito isticali Ješa Denegri, Želimir Koščević, Zvonko Maković, Davor Matičević te neki drugi kritičari koji će u okviru ovoga rada biti tek spomenuti ili prešućeni. Navedeni su autori svojim teorijskim stavovima, kritikama i osvrtima doprinosili širenju informacija o progresivističkoj (neoavangardnoj) liniji umjetničke prakse na Zapadu te njihovim odjecima u jugoslavenskoj sredini. Promjene su se javile i u samome pristupu likovnoj kritici pri čemu su značajnu ulogu odigrali tekstovi talijanskoga povjesničara i teoretičara umjetnosti Germana Celanta i njegov model akritične kritike. Utjecajne su bile ideje i drugih teoretičara od kojih se mogu izdvojiti Giulio Carlo Argan, John Chandler, Joseph Kossuth, Lucy Lippard, Catherine Millet te Sol LeWitt. Baveći se u prvome redu dijelom progresivističke struje tadašnje likovne kritike, u radu će se nastojati pokazati u kojem su odnosu bili spomenuti kritičari i povjesničari umjetnosti prema situaciji koja je vladala izvan granica Jugoslavije te na koji su se način refleksi tih pojava odražavali na domaćoj umjetničkoj sceni.
Keywords
Hrčak ID:
135400
URI
Publication date:
24.2.2015.
Visits: 1.936 *