Review article

Biokemijski pristup neurotoksikologiji u medicini rada

M. Lotti ; Institute of Occupational Health, University of Padua, Padua, Italy
A. Moretto ; Institute of Occupational Health, University of Padua, Padua, Italy
S. Caroldi ; Institute of Occupational Health, University of Padua, Padua, Italy

Abstract

U neurotoksikologiji medicine rada rijetko se biokemijskim metodama ispituje odnos doza-učinak kao i doza-odgovor pojedinih spojeva. Pa ipak, neki se biokemijski pokazatelji mogu ekstrapolirati sa životinja na čovjeka te upotrijebiti u praćenju izloženosti ljudi. Oni se mogu podijeliti u tri skupine istraživanja: a) doprema spojeva do mjesta djelovanja, b) modifikacija ciljne molekule uvjetovana spojem, c) biokemijske posljedice ovakove modifikacije. Određivanje apsorbirane doze u čovjeka moguće je za doslovno svaku neurotoksičnu kemikaliju pomoću metoda analitičke kemije tjelesnih tekućina. Spojevi koji se vezuju za proteine, a mjere se u staničnim i drugim dijelovima krvi, mogu dobro ukazati na njihovu pristupačnost in vivo na mjestu djelovanja. Tu spadaju spojevi koji se vezuju na hemoglobin, zatim oni koji inhibiraju pseudokolinesterazu, itd. Uz to mjerenje enzima koji sudjeluju u detoksifikaciji (npr. A-esteraze i organofosforni esteri) može pridonijeti razumijevanju metaboličkih svojstava. Kad je već poznat molekularni cilj neurotoksičnog djelovanja, lako je ekstrapolirati rezultate s drugih životinjskih vrsta. Biokemijski pokazatelji koji odražavaju učinak in vivo na mjestu djelovanja spoja rijetko su dostupni, i to onda kada je ista ciljna molekula prisutna i u tjelesnim tekućinama. U takvim slučajevima biokemijski pokazatelj predstavlja integrirani indeks doza-učinak. Primjeri su za takve pokazatelje acetilkolinesteraza u eritrocitima i NTE (Neuropathy Target Esterase) u limfocitima za akutnu i kasnu neurotoksičnost organofosfornih spojeva. Razumijevanje patogeneze neurotoksičnog djelovanja može dovesti do otkrivanja markera (pokazatelja) koji odražavaju biokemijske posljedice vezivanja spoja sa ciljem. Specifičnim testom moglo bi se razlučiti patogenezu od sekundarnih posljedica. Primjer su za to promjene metabolizma kateholamina djelovanjem ugljik disulfida. Za utvrđivanje biokemijskih pokazatelja koji bi se mogli koristiti u neurotoksikologiji medicine rada potrebno je razumijevanje mehanizma djelovanja. Na taj način bilo bi moguće razriješiti problem toksikokinetike i toksikodinamike spojeva u životinja i u čovjeka.

Keywords

Hrčak ID:

152281

URI

https://hrcak.srce.hr/152281

Publication date:

30.1.1990.

Article data in other languages: english

Visits: 1.210 *