Original scientific paper

Varijacija i norma u hrvatskom crkvenoslavenskom

Andrew R. Corin

Abstract

Varijacija i norma u hrvatskom crkvenoslavenskom
Na temelju Isačenkove definicije književnog jezika i Rehderova nedavna objašnjenja definicije u odnosu na srednjovjekovnu Hrvatsku, autor zaključuje da hrvatski crkvenoslavenski (HC), ni samostalno ni kao dio funkcionalnog jedinstva koje uključuje i čakavski dijalekt, ne može biti određen kao književni jezik. Srednjovjekovna hrvatska književnost temeljila se na supostojanju dvaju neovisnih sociolingvističkih sustava. Jedan je bio "latinski kompleks", koji se temeljio na latinsko-čakavskoj dvojezičnosti (bilingvizmu). Njegovo najočitije svojstvo bila je latinica i latinska liturgija. Drugi je "glagoljski kompleks", koji se temelji na HC-čakavskoj diglosiji. Najočitija svojstva toga kompleksa bila su glagoljica i slavenska liturgija. Hrvatska diglosija vjerojatno je takva u kojoj visoka i niska varijanta pokazuju ne samo funkcionalno već i lingvističko jedinstvo. U nedostatku eksplicitne kodifikacije (gramatičko-ortografski priručnik i/ili polemike o lingvističkoj normi) norma je uspostavljena i održavana na primjeru najautoritativnijih tekstova. U tom slučaju, jedan žanr (ili skupina žanrova) morao se istaknuti kao primjerni žanr u kojem infiltracija nenormativnih elemenata nije dopuštena. Stilistički motivirano odstupanje od norme u drugim žanrovima bilo bi uvjetovano uspostavom dokumentacije norme u primjernom žanru. Autor predlaže radnu hipotezu da se primjerni žanr HC sastojao od biblijskih lekcija (tj. lekcionara) iz misala.

Keywords

Hrčak ID:

14876

URI

https://hrcak.srce.hr/14876

Publication date:

30.9.1993.

Article data in other languages: english

Visits: 2.160 *