Clinical Psychology, Vol. 5 No. 1-2, 2012.
Review article
Interpersonalna psihoterapija
Milica Milojević
; Teachers college in Vranje, Vranje, Serbia
Marina Hadži Pešić
; Faculty of Philosophy, Niš, Serbia
Abstract
Interpersonalna psihoterapija je relativno nov psihoterapijski pristup, kratkog trajanja, čiji je fokus psihoterapijski rad na problemima u socijalnoj i interpersonalnoj sferi. Originalno razvijena od strane Klermana, Chevrona i Weissmana u svrhu liječenja depresije, danas se koristi kod velikog broja poremećaja. U njenoj osnovi nalazi
se, sve prisutniji u teoriji i praksi, biopsihosocijalni model psihološkog funkcioniranja. Prema ovom modelu biološki, socijalni i psihološki faktori zajednički sudjeluju u odgovoru na stres. Teorijsku osnovu interpersonalne psihoterapije čine Teorija komunikacije, Teorija afektivnog vezivanja i Socijalna teorija. Fokus interpersonalne
psihoterapije su interpersonalna pitanja, pri čemu je naglasak na razumijevanju trenutnih nesuglasica, frustracija, briga i želja, definiranih u interpersonalnom kontekstu, a njezin je cilj pomoći klijentima da promijene svoju životnu situaciju, prije nego da je
samo razumiju i prihvate. U odnosu na dva poznata psihoterapijska modaliteta – kognitivno-bihevioralni i psihodinamski, postoje sličnosti, ali i brojne razlike. Budući da je riječ o terapiji koja je u razvoju i koja čeka svoju daljnju provjeru u praksi, još uvijek je mnogo toga nepoznato – određenje opsega indikacija, optimalnog broja i trajanja
seansi, pitanje kombiniranja s farmakoterapijom, efikasnost različitih oblika terapije.
Keywords
interpersonalna psihoterapija; depresija; socijalni kontekst; područja terapijskog fokusa; interpersonalna formulacija
Hrčak ID:
158524
URI
Publication date:
17.12.2012.
Visits: 3.975 *