Review article

https://doi.org/10.32728/tab.13.2.2015.09

Roberta Matković

Abstract

Francesca Pacini u svom romanu La mia Istanbul. Viaggio di una donna occidentale attraverso la Porta d’Oriente, opisuje otkriće grada kao drugog “svog” mjesta, kao dimenzije koja joj omogućava istraživanje o samoj sebi i o svijetu koji je okružuje. Prvo putovanje bilo je ostvarenje dječjeg sna, a naredna su kolateralni efekt mogućnosti istraživanja i otkrića koja grad pruža.
Kraj elegantno i detaljno opisanih situacija, promišljanja i opisa posebno mjesto zauzima islamski misticizam, tj. sufizam. Pacini je već poznavala djela europskih, kršćanskih mistika, te nastavak njenog istraživanja koji je uključio i sufizam nije slučajnost. Kako bi bilo moguće razumjeti poruku Mevlaninih stihova potrebno je započeti s točnom interpretacijom Kurana. Razumijevanje, a potom i interpretacija bilo svetih stihova bilo Mevlaninih zapisa ovise prije svega o mentalnoj otvorenosti. Simboli se nikada ne smiju doslovno razumijevati, nego ih je potrebno interpretirati slijedeći univerzalnost poruke koju nose. Isti je pristup potreban i za razumijevanje plesa sufija, tj. derviša. Poruka otkriva Istinu i Ljubav koji se nalaze s one strane, tj. nadilaze religije i filozofiju i koji slijede logiku univerzalne prirode.
Odnos Pacini i sufizma ponuđen je u opisima različitih putovanja koje je moguće usporediti s kineskim kutijama: put otkrivanja sebe koji se nalazi unutar puta razumijevanja misticizma, koji se odvija tijekom stvarnog putovanja. U ovom smislu putovanje postaje univerzalno.

Keywords

putovanje; istraživanje; simbolizam; spoznaja; misao; interpretacija; sufizam; Rûmî

Hrčak ID:

159006

URI

https://hrcak.srce.hr/159006

Publication date:

18.12.2015.

Article data in other languages: italian

Visits: 1.270 *