Review article

DISTANAZIJA I NOVOROĐENČAD S TEŠKIM MALFORMACIJAMA

Aleksandra Frković

Abstract

O dinamičnom razvoju bioetike svjedoči i primjena novih bioetičkih pojmova kao što su ortotanazija, mistanazija i distanazija. Etimološki distanazija znači pretjerano produžavanje agonije, patnje i smrti pacijenta. Terapijskom ustrajnošću pomoću brojnih lijekova i primjenom sofisticirane tehnologije, kada ne postoji nikakva nada za izlječenje, može se produžavati život. Takav beskoristan postupak donosi malu ili nikakvu korist pacijentu, a povećava patnju njega samoga i njegovih bližnjih. Ponekad je vrlo teško dati prognozu za daljnji život novorođenčeta, usprkos procjene trenutnog stanja i stupnja oštećenja pomoću bodovanja i sofisticirane aparature. Ako terapija nema rezultata, tada je obvezna palijativna skrb, kao u bilo kojoj drugoj životnoj dobi. Prema smjernicama FIGO povjerenstva (International Federation of Gynecology and Obstetrics) za etičke aspekte humane reprodukcije i zdravlje žena, novorođenčad s teškim malformacijama ima pravo na dostojanstvenu smrt bez nepodesne ili beskorisne medicinske intervencije, kada roditelji i njihovi liječnici smatraju da je to u njihovu najboljem interesu. U Barcelonskoj deklaraciji o pravima majke i novorođenčeta stoji da ukoliko se plod rodi s anomalijama koje su nespojive sa životom »na novorođenče se ne trebaju primijeniti uzaludni postupci liječenja«. Želja da svako novorođenče preživi, bez obzira na teške komplikacije u kasnijem životu, predmet je brojnih bioetičkih rasprava. Te rasprave mogu pomoći kliničarima da donesu konsenzus je li neko liječenje korisno ili se radi o distanaziji.

Keywords

distanazija; novorođenčad; teške malformacije

Hrčak ID:

15600

URI

https://hrcak.srce.hr/15600

Publication date:

1.12.2004.

Article data in other languages: english

Visits: 2.802 *