Acta clinica Croatica, Vol. 55. No. 1., 2016.
Review article
https://doi.org/10.20471/acc.2016.55.01.20
Učestalost ugriza i ozljeda od čagljeva u antirabičnoj ambulanti u Gradu Zagrebu od 1995. do 2014. godine
Radovan Vodopija
orcid.org/0000-0002-5645-8286
; Andrija Štampar Teaching Institute of Public Health; Zagreb, Croatia
Aleksandar Racz
orcid.org/0000-0002-3118-2623
; University of Applied Health Sciences, Zagreb, Croatia
Đana Pahor
; Teaching Institute of Public Health of Primorje-Gorski Kotar County, Rijeka, Croatia
Abstract
Bjesnoća je zoonoza (bolest koja se sa životinja prenosi na ljude) koja je uzrokovana virusom. Bolest zahvaća domaće i divlje životinje, a na ljude se širi putem bliskog kontakta sa zaraženim materijalima, obično slinom, putem ugriza ili ogrebotina. Bjesnoća je prisutna na svim kontinentima, s iznimkom Antarktike, budući da se više od 95% humanih slučajeva bjesnoće događa u Aziji i Africi. Jednom kada se razviju znaci bjesnoće ona je gotovo uvijek smrtonosna. Ljudi se obično zaraze putem ugriza ili ogrebotine zaražene životinje. Psi su glavni domaćin i prijenosnik bjesnoće. Izvorom su infekcije za gotovo 55.000 potvrđenih humanih slučajeva bjesnoće u Aziji i Africi. Šišmiši su izvor većine humanih slučajeva bjesnoće u obje Amerike. Bjesnoća u šišmiša također se nedavno pojavila u Australiji i u Zapadnoj Europi, gdje predstavlja rastuću javnozdravstvenu prijetnju. Zabilježeni humani slučajevi bjesnoće povezani s lisicama, rakunima, smrdljivcima, čagljevima, mungosima i ostalim divljim mesožderima su vrlo rijetki. U Zagrebačkoj antirabičnoj ambulanti, u razdoblju od 1995. do 2014. godine, pregledano je ukupno 18,094 pacijenata koje su ugrizle različite vrste životinja, ali se u samo 2 slučaja radilo o ugrizima čagljeva. Prvi je bio uvezen iz Francuske, a drugi iz Republike Hrvatske. Učestalost ugriza i ozljeda zadanih od čagljeva u promatranom razdoblju bila je iznimno niska i činila je 0,011% od svih životinjskih vrsta. Kada se isključi uvezeni slučaj, učestalost iznosi 0,0055%. Prema tome, može se zaključiti da su ugrizi i ozljede od čagljeva iznimno rijetki po učestalosti pojavljivanja te da ne predstavljaju rizik za pacijente koji rutinski dolaze u antirabičnu ambulantu u gradu Zagrebu na pregled. Zbog toga je opravdano da se čagalj kao životinjska vrsta kategorizira u skupinu “ostalih životinja”, kada se službeno prikazuje u izvješćima.
Keywords
Bjesnoća – epidemiologija; Bjesnoća – statistika i brojčani podaci; Hrvatska; Čagljevi – virologija
Hrčak ID:
161289
URI
Publication date:
1.3.2016.
Visits: 2.283 *