Review article
LIJEČENJE RAKA DOJKE I KASNIJA PLODNOST
Miro Kasum
Abstract
Rak dojke kao najčešći maligni tumor u žena nalazimo uglavnom u starijoj životnoj dobi, nakon menopauze, ali je u oko četvrtine svih slučajeva u žena mlađih od 50. godine. U razvijenim zemljama suvremenog svijeta zbog brojnih razloga opća je pojava kasnijeg sklapanja braka i rađanja, što je pridonijelo snižavanju nataliteta i relativno većem broju nulipara kasnije reprodukcijske dobi. S druge strane, viši životni standard i razvoj znanosti poboljšali su kvalitetu življenja koja uključuje i kvalitetniju zdravstvenu uslugu. Premda bi suvremena medicina trebala dovesti do zdravije populacije, ipak bolja dijagnostika i liječenje na sve brojnijoj populaciji žena poodmakle životne dobi koje još nisu rodile, omogućuje sve češće i ranije otkrivanje raka dojke žena kojima još predstoji rađanje. Stoga je za očekivati da ćemo se sve češće susretati s problemom kako će se liječenje novootkrivenog raka dojke u populaciji žena koje su odgodile rađanje, odraziti na kasniju fertilnost. Premda bi konzervativni kirurški zahvat kod ranog stadija raka dojke bio poželjan što se tiče rizičnosti i utjecaja na kasniju plodnost, nažalost zbog češće kasnije pojave lokalnih recidiva bolesti to nije konačno liječenje i zato je potrebna adjuvantna terapija. Nakon liječenja raka dojke zračenjem nisu opaženi nepovoljni učinci na kasniju plodnost, osim reducirane laktacije, a kod djece ni nakon nekoliko godina nisu uočene nikakve malformacije. Nakon primjene kemoterapije raka postiže se relativno povoljan terapijski učinak, no nažalost često se dugoročno javljaju nepoželjne ili toksične nuspojave te zbog oštećenja jajnika pojava amenoreje od 40% do 68%, uz druge simtome prijevremene meno-pauze. Oštećenje tkiva jajnika ovisno je od starosti bolesnice i veće je kod manje ovarijske pričuve, a ovisi još i o trajanju, dozi, vrsti liječenja te o drugim čimbenicima. Mehanizam nepovoljnog djelovanja na tkivo jajnika je uglavnom izazivanje apoptoze zrnatih stanica primordijalnih folikula, uz nepovratni gubitak svih folikula i jajnih stanica s posljedičnom fibro-zom i atrofijom. Preporučeno prosječno vrijeme nezanošenja nakon kemoterapije je između dvije i pet godina; u to se vrijeme preporuča uporaba barijernih metoda kontracepcije. Da bi se izbjegli dugoročni nepovoljni učinci toksičnosti kemoterapije na plodnost u premenopauzalnih žena s rakom jajnika, koje bi htjele kasnije rađati, alternativno je indicirana primjena endokrinološke terapije (gonadotropni otpuštajući hormon i tamoksifen). Kako učinkovitost citostatične terapije povoljno djeluje na izlječenje, zbog čega preživljava sve više žena u premenopauzi s rakom dojke, sve je veća kasnije zainteresiranost tih bolesnica za trudnoćom. Kod takvih bolesnica suočenih s prijetećom prijevremenom menopauzom i željom za potomstvom, zahvaljujući znanstvenom i tehnološkom napretku, danas se primjenjuje više tehnološki asistiranih postupaka. U izboru je mogućnost liječenja kasnije plodnosti postupkom izvantjelesne oplodnje u prirodnom ili induciranom ciklusu (tamoksifen, letrozol, polovične doze folikularnog stimulirajućeg hormona), krioprezervacijom embrija ili ovarij-skog tkiva s reimplantacijom.
Keywords
rak dojke; liječenje; plodnost; trudnoća
Hrčak ID:
15796
URI
Publication date:
1.12.2005.
Visits: 2.862 *