Kinesiology, Vol. 39. No. 1., 2007.
Original scientific paper
Vrhunski slalomaši – kinematička analiza putanje i brzine skijanja
Blaž Lešnik
Milan Žvan
Abstract
Uvod Današnji vrhunski natjecatelji u skijanju nastoje povećavati brzinu skijanja najkraćom mogućom padnom putanjom. Tako skijanje postaje zahtjevno i rizično, pa posljedično to ne mora biti pravi način za postizanje uspjeha. Uspjeh u utrci ovisi o mnoštvu čimbenika. Sa stajališta tehnike, dobar rezultat posljedica je najboljeg mogućeg odnosa između brzine klizanja skije i odabira optimalne putanje zavoja u odnosu na određenu konfiguraciju skijaških vrata (štapova), tj. u odnosu na stazu. Suvremeno je skijanje brže u zavojima. Cilj svakog natjecatelja je napraviti čitav zavoj na rubovima bez tzv. rotacije skija, što uvijek uzrokuje veće ili manje bočno otklizavanje. Rotacija skija u zavoju bila je tipična za skijanje starom tehnikom, no danas ona predstavlja smo metodu za kontrolu brzine u skijanju kroz vrata. Ciljevi ovog istraživanja bili su: - ispitati razliku u izboru putanje skijanja između pojedinih natjecatelja Svjetskog kupa i utvrditi udaljenost njihovih putanja skijanja od štapa (padne linije); - ispitati da li natjecatelji koji biraju najkraću liniju skijanja između štapova postižu veće brzine, otklizavaju li brže između slalomskih vrata te postižu li, na kraju utrke, bolji rezultat. Metode Varijable. Karakteristike slalomske tehnike proučavane su na bazi kinematičkih mjerenja provedenih 2004. godine za vrijeme održavanja utrke Svjetskog kupa na Vitrancu, za natjecanja u slalomu u Kranjskoj Gori. Ispitanici. Testni uzorak činili su najbolji alpski skijaši svijeta koji su se natjecali u Svjetskom kupu pod pokroviteljstvom FIS-a. Finalni uzorak ispitanika činilo je 18 natjecatelja koji su imali startne brojeve između 2. i 69. Samo oni koji su, sukladno procjenama eksperata, odskijali stazu bez ikakvih uočljivih odstupanja koja su mogla utjecati na rezultate mjerenja, uključeni su u završnu analizu. Metode. Prikupljeni podaci obrađeni su na Institutu za šport Fakultete za šport u Ljubljani. Nakon provedene kinematičke analize, dobiveni podaci obrađeni su u okviru programskog paketa SPSS. Osim prosječnih vrijednosti ubrzanja pojedinih segmenata tijela, izračunati su koeficijenti korelacije između pojedinih varijabli koje su određene u skladu s postavljenim ciljevima. Postupak. Na temelju izračuna trajektorija skija (aritmetičke sredine položaja gležnjeva), određen je za svakog natjecatelja položaj trajektorije najbliže štapovima prvih i drugih vrata. Na taj je način utvrđeno da li je udaljenost linije skijanja od štapova prvih i drugih vrata slična kod vrhunskih natjecatelja te ako nije, u kojoj se mjeri razlikuje. Rezultati Uz pomoć koeficijenata korelacije između udaljenosti od prvog štapa i udaljenosti od drugog štapa, utvrdili smo da li su udaljenosti linija skijanja promatranih natjecatelja od pojedinih štapova približno jednake. Dobili smo rezultate prema kojima su one putanje skijanja koje su bile bliže prvom štapu, u pravilu, bile udaljenije od drugog štapa i obratno. Također nas je zanimalo što se događa s brzinom skijanja u prostoru mjerenja. Osnovno je pitanje bilo da li oni vrhunski natjecatelji koji skijaju bliže štapu direktnijom, tj. kraćom putanjom ujedno postižu i veća ubrzanja. Natjecatelj čija je linija skijanja direktnija na mjestu ulaska u zavoj vjerojatno zadržava brzinu skija u većoj mjeri, a čak je može i povećati. U tom slučaju optimalni smjer otklizavanja može biti zadržan jedino ako se radi o fizički snažnom natjecatelju koji ima savršenu tehniku. Brze promjene rubljenja da bi se skije usmjerile, što je (iz)ravnije moguće, prema sljedećim vratima čine liniju skijanja između vrata najkraćom mogućom. Sukladno tome, brzina i kraća linija skijanja povećavaju pritisak na skije u fazi zavoja. Ako natjecatelj taj pritisak doživljava prejakim, on mora prilagoditi (smanjiti) brzinu skijanja. Ukoliko mu to ne uspije, on potom mora ‘korigirati’ odabranu putanju skijanja čim doskija do sljedećih vrata. Naš je cilj bio utvrditi brzinu koju postižu skijaši natjecatelji u prostoru mjerenja. Prosječne brzine su izračunavane za svakog pojedinog natjecatelja na temelju brzine postignute na razini prvog (prvih vrata) i drugog (drugih vrata) štapa, kao i u trenutku promjene rubljenja. Istovremeno, pokušali smo utvrditi da li je prosječna brzina onih natjecatelja koji skijaju kraćom, izravnijom putanjom veća u odnosu na one koji odabiru dužu, manje izravnu putanju prolaska kroz vrata. Koeficijenti korelacije pokazuju da je povezanost između prosječne brzine skijanja i prosječne udaljenosti linije skijanja od osi y na razini cijelog prostora mjerenja statistički značajna. Na ovom uzorku ispitanika, duljina linije skijanja je u cijelom prostoru mjerenja (znači, u dva sukcesivna zavoja u slalomu) statistički značajno povezana s brzinom skijanja, što znači da oni natjecatelji kod kojih je udaljenost putanje skijanja od osi y manja (kraća, izravnija linija skijanja) postižu u pravilu veću brzinu skijanja. S druge strane, prosječna brzina natjecatelja s dužom prosječnom linijom skijanja je niža. Zaključak Na temelju dobivenih rezultata u ovom empirijskom istraživanju moguće je zaključiti da kraća i izravnija linija skijanja povećava vjerojatnost postizanja veće brzine skijanja, a posljedično i bolji rezultat. Je li tako moguće skijati cijelom stazom ili samo nekim njezinim dijelom, ostaje otvoreno pitanje.
Keywords
alpsko skijanje; tehnika; slalom; kinematika; brzina skijanja; putanja skijanja
Hrčak ID:
15887
URI
Publication date:
10.7.2007.
Visits: 5.408 *